Moj internet dnevnik
priče slavonske
seoski motivi
Nema zapisa.
slavonija
Sam Svoj Majstor
Receptomania
Svet Knjiga 
Rasadnik Curek

Hibiskus kod Nine
Diskusije
Korisne adrese
Na listi ispod izaberite jednu od kategorija, a onda kliknite na URL koji želite posjetiti.
 
 
13.gif

PTICE

   Ornitološki Savez Hrvatske

   Zagrebačko društvo za zaštitu i uzgoj ptica i ribica

 Udruga za uzgoj i zaštitu ptica Dubrovnik

   Svjetska Ornitološka organizacija - COM

  Slovenski savez za uzgoj i zaštitu ptica

  Savez organizacija za odgoj i zaštitu ptica Srbije i Crne Gore

   Bird forum - odlična Engleska stranica o pticama

   Ptice-net, Hrvatski internet magazina o pticama

   Stranica o zebicama s puno dobrih linkova

   Linkovi na stranice opticama cijelog svijeta

   efinch.com - izvrsna stranica o zebicama i ostalim egzotama

   Evropski savez - Ornitološka sekcija

   Sve o pticama (Engleski)

   Fotografije ptica Europe

 

 ·  AKVARISTIKA

·  Akvarij net

·  fins.actwin.com US

·  http://www.ciklidi.com/

 

·  KUNIĆI

·  Evropski savez - Kunićarska sekcija

·  Kunići - Njemačka

·  Njemački Savez - kunići

·  Burza kunića- Njemačka

·  Zecovi-net

PERAD

·  Evropski savez - Peradarska sekcija

·  Perad - Njemačka (bdrg)

·  Perad - Njemačka (vzv)

·  US stranica s opisom i slikama peradi

·  US - Farma s velikim izborom peradi - slike, cijene itd....

·  Perlinke

·  Linkovi na US stranice o peradi i golubovima

·  Perad - Engleski

·  Sve o pticama (Engleski)

·  Jarebice, Prepelice i Fazani

·  Japanske prepelice (Engleski)

·  http://www.pheasant.org.uk/

·  http://www.wpadeutschland.de/

·  http://www.gbwf.org/

 

GOLUBOVI

·  Evropski savez - Golubarska sekcija

·  Njemački Savez

·  Genetika ( Engleski )

·  Genetika ( Njemački )

·  Linkovi na sve važnije US stranice o golubovima

·  Tauber.homepage - Njemačka stranica s puno fotografija i linkova na Europske stranice

RAZNO

·  Evropski savez - Sekcija zamoraca

·  Zamorci (Engleski)

·   

·  Hrčci US

·  Hrčci GB

Škorpioni

·  Zmije Hrvatske

 

·  Gušteri - free-zg.htnet.hr

·  Iguana - Engleski

·  http://www.reptile-database.org/

·  Global Gecko Assosiation

Kornjače-net

 

UDRUGE I KLUBOVI

Moslavina" Kutina

·  "Zagreb 1925"

 http://www.uumz-tresnjevka.hr/

 

OSOBNE STRANICE UZGAJATELJA

·  Ilija Gašparović, Slatina, uzgajatelj Mađarskog domaćeg goluba

·  Dražen Podnar, Belišće, uzgajatelj goluba Grivnjaša, gugutki i grlica

·  Mato Vinarić, Slavonski Brod, uzgajatelj Mađarskog domaćeg goluba i listonoša

·  Željko Fajdetić, Rijeka, uzgajatelj Tiplera (puno linkova na sličnr stranice)

·  Milan Desančić, Labin, uzgajatelj Kigova

·  Robert Košak, Hodošan, uzgajatelj Kingova  

·  Sanko Kovačević - http://kovast.googlepages.com/

·  Krešimir Bošković, http://web.izaberi.hr/boskovic_k/index.htm

·  Branko Radovečki. http://web.izaberi.hr/radovecki_b/

   Miroslav Radović: http://web.izaberi.hr/radovic_m/


USlavoniji /najbolji grozdovi
Blog - studeni 2008
petak, studeni 28, 2008
Ruža iz mog vrta
Savonija @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Bokvica zenska - Plantago major PDF Štampaj E-pošta
Autor Artemisia   
 
Bokvica je trajna hemafroditna zeljasta biljka,rasprostranjena po celom svetu.Od dvadesetak vrsta,najčešće se koriste tri.Raste po šumskim stazama i ledinama,od proleća pa cele godine.
 
 
Savonija @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 0
Egzotično grmlje i drveće

plumeriaEgzotične biljne vrste
iz prirodnih okruženja tropskih i suptropskih krajeva
kod nas najčešće nisu otporne
na niske temperature prezimljavanja.
I dok ljeti uživamo u svojoj oazi ispod palme ili stabalca plumerije,
zimi takve biljke zahtijevaju dodatnu zaštitu;
malčiranjem, omatanjem jutenim vrećama, izradom malih plastenika
ili čak (u sjevernijim krajevima Hrvatske)
uzgajanje u teglama i prije prvih mrazeva
spremanje u svijetle i prozračne podrume ili hladne staklenike.


StatCounter - Free Web Tracker and Counter

Savonija @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 19, 2008
Kad zamiriše jesen na zimu
Autor Artemisia   

Slatka zimnica

voce kao izvor zdravljaBliži se pozna jesen, doba priprema za dugu hladnu zimu. Na pragu su praznični dani, slave, Nova godina. Lagana euforija svečanosti i kupovina sa obaveznom pripremom slatkih, slanih i kiselih đakonija zaokuplja pažnju i navodi na razmišljanje. Priprema zimnice je prvi korak pa ću vam predložiti nekoliko slatkih rešenja koje se odlično slažu uz kafu, za jutarnja osveženja, poklon ili kao posluženje dragih gostiju. Izdvojila sam nekoliko recepata za koje smatram da ih lako možete pripremiti a cena im je prihvatljiva. Mere su za male količine tek da ih probate, ali vi naravno možete proporcionalno povećati količinu sastojaka ako vam se svide.


Uživajte!

Slatko od kestena

Potrebni sastojci:1kg.kestena,sok od dva limuna
Sirup za prelivanje:2dl.vode,šipka vanile,1250gr.šećera

Sa plodova kestena odstranite braon koru,pa ih spustite u kipuću vodu.Kada
voda ponovo provri,sklonite i izvadite kestenje,skinite mu unutrašnju ljusku i
prelijte ga hladnom vodom.
U drugu posudu sipajte vodu i sok od limuna,pa kad proključa stavite kesten iz
hladne vode i kuvajte ga dok ne omekša.Izvadite ga rešetkastom kašikom i ostavite
da se ohladi.
1kg.šećera,vanilu i 2dl vode stavite u posudu i kuvajte na laganoj vatri dok ne
dobijete bistar sirup.Prelijte izvadjeni kesten i pustite da odstoji 24h.Nakon toga
kesten ocedite,a u sirup dodajte ostatak od 250gr šećera i ukuvajte u gust sirup.
Ohladite.
Kestenje stavite u teglu,prelijte sirupom,povežite i odložite u ostavu.

Pekmez od banana

Potrebni sastojci:2.5kg banana,2 limuntusa
Sirup za prelivanje:1kg.šećera u prahu,sok dve pomorandže i jednog limuna,
kesica vanilin šećera i 300ml vode

Napravite rastvor limuntusa u vodi i u njega spustite banane isečene na
kolutove.
U drugu posudu stavite sve sastojke za sirup i kuvajte ga 15 minuta.Nakon toga
mu dodajte ocedjene kolutove banane i neprestano mešajući kuvajte još 10 minuta.
U zagrejane sterilisane tegle sipajte svoj pekmez,prekrite ih salvetom i pustite da se
ohlade.Zatim ih zatvorite i odložite.

Pekmez od ribizli s kokosom

Potrebni sastojci:1200gr ribizli,1500gr.šećera,9 kašika kokosovog brašna,
3 čašice šerija(od 0.05ml)

Ribizle očistiti,propasirati kroz sito,pomešati sa šećerom i kuvati 15 minuta.Dodati kokos
pa kuvati još 5 minuta neprestano mešajući na srednje jakoj vatri.Na samom kraju
dodati šeri i dobro izmešati.Tako vruć pekmez sipati u vruće sterilisane tegle,povezati
i odložiti.

Slatko od cveta bagrema

Potrebni sastojci:30 gr.čistog bagremovog cveta,250ml.vode,500gr.šećera,pola limuna



Listiće bagrema staviti u kipuću vodu i kuvati 10 min,pa dodati šećer.Kuvati dalje dok
se sirup ne zgusne,mešajući.Dodati limun isečen na kolutove pa još koji minut kuvati.prekriti salvetom
i odložiti 24h.Nakon toga sipati u teglicu i dobro zatvoriti.

Slatko od groždja

Potrebni sastojci:1.5 kg krupnog belog groždja,1.5kg šećera,štapić vanile,2 limuna



Ukuvajte gust sirup od 300ml vode i šećera.Dodajte groždje bez koštica,vanilu i limun
isečen na kolutove.Kuvajte dok se dobro ne zgusne uz skidanje pene.Ostavite pokriveno
salvetom do sutra,pa naspite u sterilisane tegle i povežite celofanom.


Džem od malina

Potreban materijal:1.5kg malina,1.5 kilogram šećera,limun

Maline se stave u cediljku i operu iz nekoliko voda uranjanjem.Ponoviti više puta,pa ih ocediti.
U plitku šerpu redjati red malina pa red šećera.Kad se potroši sva količina,preliti limunovim sokom
i ostaviti par sati da puste sok.Zaim se lagano zagreju do vrenja,sve na umerenoj vatri,pa kuvati
1 sat sve vreme pazljivo mešajući da ne zagore.Vruće slatko sipati u tople,sterilisane tegle i dobro
povezati celofanom.


 
Savonija @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 16, 2008





Savonija @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
[/img]
Savonija @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Savonija @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 14, 2008

Savonija @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Bundeva4

Savonija @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 0

Semenke cuvari organizma

Retko je koja namirnica bogata vrednim materijama toliko zanemarena u našoj ishrani poput semenki. Energetska vrednost semenki ne zaostaje za onom orašastih plodova, a znatan broj kalorija duguju visokom procentu masnoca. Naime, više od polovine sadržaja cine masnoce, ali rec je o visokovrednim uljima, koja tek u malom delu cine zasicene, a vecinom je ipak rec o nezasicenim masnim kiselinama. Semenke se isticu visokim sadržajem esencijalnih masnih kiselina, neophodnih za pravilno funkcionisanje brojnih važnih funkcija u organizmu. Ljudsko telo nije sposobno da ih sintetiše, zbog cega je neophodan njihov unos kroz ishranu.

Savonija @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 0

Semenke suncokreta

Suncokretove semenke imaju visok procenat ulja od cak 50 posto, a prevladavaju višestruko nezasicene masne kiseline, posebno linolna. Nije zanemarljiv ni sadržaj proteina. Semenke suncokreta su odlican izvor vitamina E i B1 i dobar izvor mangana, magnezijuma, bakra, selena, vitamina B5, folne kiseline i prehrambenih vlakana. Šaka suncokretovih semenki odlicno utažuje glad, ali i nudi pregršt korisnih sastojaka. U prilog tome ide cinjenica da je „World Cancer Research Fund” izdvojio 20 namirnica koje zbog svog povoljnog sastava pružaju zaštitu od karcinoma i koje zbog toga treba konzumirati što cešce. Na popisu supernamirnica, našle su se i semenke suncokreta. Semenke suncokreta sadrže snažne antioksidanse - vitamin E i selen. Antioksidansi imaju sposobnost neutralizacije štetnih slobodnih radikala i na taj nacin štite organizam od brojnih degenerativnih bolesti današnjice, poput kardiovaskularnih i malignih oboljenja. Zbog povoljnog sadržaja esencijalne linolne masne kiseline, vitamina E i proteina, redovni unos suncokretovih semenki vlaži suvu i dehidriranu kožu, a može biti od koristi i kod ekcema.
Semenke suncokreta dele sudbinu ostalih semenki - popularne su grickalice i ucestali dodatak hlebu. Ali i one mogu biti odlican dodatak omiljenim žitaricama, jogurtu ili salati od tune ili piletine. Obicna pecena jaja ce dobiti poseban ukus ako im se dodaju semenke suncokreta. Takode, propržene i samlevene semenke upotpunice i razna variva i umake. (Blic)

Savonija @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 9, 2008

Jabuka Idared

Jabuka Idared

Idared je američka sorta nastala 1935. godine križanjem sorti Jonathan i Wagner, a u proizvodnju je uvedena 1942. godine. Viosokoproduktivna je plantažna sorta i neosporno danas najpopularnija jabuka u Hrvatskoj! Zbog krupnog i lijepog ploda, dobrog okusa i neobicno dugog skladistenja plodova, vrlo je cjenjena i nije ni čudo što u nas zauzima tako visoko mjesto.

OKUS: Idared miriše poput parfema. Hrskavo, blijedo - žuto meso je sočno, fine, nježne teksture, slatko - kiselkastog okusa i nenametljive arome. Odlična je jabuka za potrošnju u svježem stanju, voćne salate, kuhanje i pečenje.
ZIMSKA SORTA: dozrijeva u prvih desetak dana listopada
PLODOVI: krupni do vrlo krupni (180 - 250 g), okruglog i malo spljoštenog oblika
BOJA: plodovi su temeljne žućkastozelene boje, umjereno ili potpuno prekriveni crvenilom
OPRAŠIVAČI: Golden Delicious, James Grieve, Grany Smith, Jonathan, Vista Bela
PODLOGA: M9, slabo bujna



Jabuka Fuji

Jabuka Fuji

Fuji je zasigurno jedna od atraktivnijih modernih sorata jabuke. Njena je glavna karakteristika ljep ružičast mašak koji prekriva žutozelenu pozadinu. Kao što je i za očekivati, Fuji dolazi iz Japana gdje je nastao 40 - ih godina 20. stoljeća, no podrijetlo mu je američko. Fuji je dobiven križanjem dobro poznate sorte Red Delicious i mnogo manje poznate Ralls Janet koja je vjerojatno razlog atraktivnog ružičastog preljeva.

OKUS: To je aromatična, vrlo sočna, hrskava jabuka. Njeno se meso lagano grize i čini kao nešto posebno od prvog zalogaja dok ispunjava usta sokom i slatkoćom. Okus je naglašeno sladak i vrlo osvježavajuć (posebice ako je malo ohlađena). također od svih ‘slatkih’ sorata najbolje se čuva i plodovi dugo vremena zadržavaju svoju čvrstoću.
ZIMSKA SORTA: dozrijeva u drugoj dekadi mjeseca listopada
PLODOVI: srednje veliki (150 - 180g), okruglastog oblika
BOJA: temeljna je žutozelena boja, prekrivena žutonarančastom i prošarano crvenom bojom s ružičastim maškom
OPRAŠIVAČI: Gala, Golden Delicious, Granny Smith
PODLOGA: M9, slabo bujna



Jabuka Gala

Jabuka Gala

Ova izuzetno atraktivna jabuka dolazi sa Novog Zelanda, a dobivena je križanjem sorata Golden Delicious i Kidd’s Orange Red – vrlo obećavajući početak! Gala sjedinjuje moderno i tadicionalno roditeljstvo. Naime, Kidd’s Orande Red potomak je Cox’s Orange Pippina-a, staromodnog engleskog favorita i ne trebate se profesionalno baviti ugojem jabuka kako bi shvatili da bi križanje Golden Deliciousa i Cox’s Orange Pippina-a moglo rezultirati skladnim spojem slatkog okusa Golden Deliciousa i boatog i kompleksnog okusa Cox-a. U stvari, to su mnogi pokušali a Gala je dobar primjer ove strategije.

OKUS: To je vrlo aromatična jabuka. Njeno je meso hrskavo, sočno, te je onog blagog, slatkog okusa kakav preferiraju izbirljivi sladokusci. Veličina ploda, tanka kožica i naročito blagi okus, čine je pravim izborom za djecu.
JESENSKA SORTA: dozrijeva krajem kolovoza - početkom rujna
PLODOVI: mali do srednje veliki (150-180 g)
BOJA: temeljna je žuta s pramenovima crvenila na sunčanoj strani - sorta je slabo stabilna, pa postoji niz crvenih mutanata npr. Gala Must, Royal Gala, Galaxy
OPRAŠIVAČI: Golden Delicious
PODLOGA: M9, slabo bujna



Jabuka Elstar

Jabuka Elstar

Elstar je još jedan uspješan potomak Golden Deliciousa nastao u Nizozemskoj 50-tih godina prošlog stoljeća. Kod većine potomaka Golden Deliciousa drugi je roditelj onaj koji osigurava potrebnu protutežu njegovom slatkom okusu. U slučaju Elstara to je Ingrid Marie, sorta porijeklom iz Danske. Iako nije svjetski poznata sorta, dodala je malo seksipila ovom spoju kojeg je nasljedila od svojeg roditelja – Cox’s Orange Pippin-a. Rezultat je Elstar, vjerojatno jedan od najboljih potomaka Golden Deliciousa.

OKUS: Okus je nešto intenzivniji, nego što je slučaj sa drugim potomcima Golden Deliciousa, ali zadržava primamljivu slatkoću koja se često opisuje kao “medena”. Sočna je i hrskava jabuka, ali ne tvrda kao neke – definitivno mekša strana hrskavog. To je laka za jelo, desertna jabuka.
JESENSKA SORTA: dozrijeva krajem kolovoza - početakom rujna
PLODOVI: srednje veliki (150-180 g), pravilnog oblika
BOJA: temeljna boja kožice je zelena prekrivena privlačnom svijetlo crvenom bojom. Traže se klonovi s više crvene boje
OPRAŠIVAČI: Jonathan, Gloster, Idared, Breaburn, Gala, Golden Delicious
PODLOGA: M-9, slabo bujna


Jabuka Jonagold

Jabuka Jonagold

Jonagold je američka sorta nastala 40 - tih godina prošlog stoljeća, i kao što ime kaže, dobivena je križanjem Golden Deliciousa i Jonathana. U proizvodnju je uvedena 1968. godine i odtada je postala naročito popularna u Europi. Jonagold je najbolje od dviju sorata u jednoj!

OKUS: Medeno sladak okus Golden Deliciousa i živahan kiselkasti okus Jonathana, Jonagold čine izvrsnom slatko-kiselkastom desertnom jabukom. Tekstura njenog mesa naročito je hrskava i sočna. Odlična je jabuka za jelo, voćne salate i pečenje!
ZIMSKA SORTA: dozrijeva sredinom rujna – krajem rujna
PLODOVI: veliki do vrlo veliki (180-250 g), okruglasto konusnog oblika
BOJA: temeljna boja zelenkastožuta, dospijevanjem postaje žuta, s pokrovnom crvenom bojom
OPRAŠIVAČI: Idared, Gloster, James Grieve, Elstar, Breaburn, Gala, kao triploid treba dva oprašivača
PODLOGA: M-27: slabo bujna, 30-50% slabije bujnosti od M-9


Jabuka Braeburn

Jabuka Braeburn

Prvo stablo ove sorte otkriveno je na Novom Zelandu 50-tih godina 20. stoljeća te se smatra da je sjemenjak sorte Lady Hamilton. Drugi roditelj nije poznat, no popularno se vjeruje da je to Granny Smith (vrlo moguće s obzirom na vrijeme i mjesto otkrića, no čini se da nema znanstvenih dokaza koji bi potvrdili ovu teoriju). Braeburn je danas jedna od najvažnijih komercijalnih sorata jabuke i bez sumnje prvoklasna desertna jabuka! Prva je moderna sorta jabuke koja je okusom bliža starijim, klasičnim sortama. Također, Braeburn je jedna od prvih dvobojnih sorti, kriterij koji se danas smatra neophodnim za komercijalni uspjeh.

OKUS: Odlikuje se bogatstvom i kompleksnošću okusa sa kojima se rijetko koja sorta može mjeriti. Hrskava je, nije tvrda i vrlo je sočna. Lagano se grize, a kožica ploda je tanka i čini se da nestaje u ustima. Okus je oštar i osvježavajuć, ali sa dobro izbalansiranim šećerima. Svoj vrhunac postiže ohlađena nešto ispod sobne temperature i tada će vas sigurno podsjetiti zašto volite jesti jabuke!
ZIMSKA SORTA: dozrijeva u drugoj polovici listopada
PLOD: sitan do srednje velik (150-220g), konusnog oblika
BOJA: dvobojna, svijetlozelena koju dozrijevanjem prekriva razliveno prugasto crvenilo
OPRAŠIVAČI: Fuji, Gala, Granny Smith, Golden Delicious
PODLOGA: M-9, slabo bujna


Jabuka Golden Delicious

Jabuka Golden Delicious

Eureka! Pronašao sam je! To su bile riječi Paula Starka iz Rasadnika braće Stark, kada je zagrizao ovu jabuku u voćnjaku Andersona Mullinsa 1914. godine. I stvarno, pravo je zlato pronašao na brežuljcima Zapadne Virginije tog posebnog dana. S ovom jabukom u ruci ne možete biti sigurni da li pijete šampanjac ili jedete jabuku!, oduševljeno je izjavio Stark. Odtada pa do danas, ova je jabuka stekla zavidnu popularnost među potrošačima te se uzgaja u svim glavnim, toplim uzgojnim područjima svijeta.

OKUS: To je jabuka koju je vrlo lako zavoljeti. Kožica ploda je nježna i tanka, meso je čvrsto, hrskavo i sočno. Okus je blag, ne napadan, no iznimno sladak; medeno sladak - često stoji u opisu. Odlična je desertna jabuka, no vrlo dobra i za voćne salate, kuhanje, pečenje, i sl.
ZIMSKA SORTA: dozrijeva sredinom rujna – krajem rujna
PLODOVI: srednje veliki do veliki (150-220 g), konusnog oblika
BOJA: temeljna zelenožuta boja u vrijeme berbe
OPRAŠIVAČI: Red Delicious i mutanti, Gloster, Jonathan, Idared, James Grive, Breabrun, Gala
PODLOGA: M-9, slabo bujna


Jabuka Summerred

Jabuka Summerred

Summerred je kanadska sorta nastala križanjem sorti McIntosh i Golden Delicious 1964. godine, te se ubraja među najbolje ljetne sorte.

OKUS: Summerred je hrskava, sočna jabuka, slatko - kiselkastog okusa. Dobra je desertna jabuka i odlična je za kuhanje.
LJETNA SORTA: dozrijeva u drugoj dekadi kolovoza
PLODOVI: srednje veliki (120 - 140 g), konusnog oblika
BOJA: plodovi su atraktivne tamno crvene boje s izraženim bijelim lenticelama
KARAKTERISTIKA: plodovi joj obično dolaze u grozdovima
PODLOGA: M9, slabo bujna



Jabuka Jerseymac

Jabuka Jerseymac

Jerseymac je američka sorta ‘McIntosh’ tipa dobivena križanjem sorata New Jersey 24 i Julyred 1971. godine.

OKUS: Jerseymac je aromatična jabuka. Meso je fine teksture, sočno i slatko kiselog okusa. Odlična je jabuka za jelo i kuhanje.
LJETNA SORTA: dozrijeva od početka do sredine kolovoza
PLODOVI: srednje veliki (120 - 140g), loptastog oblika
BOJA: osnovna zelenkasta, prekrivena ljubičastim rumenilom, a meso je bijele boje
KARAKTERISTIKA: neujednačeno dozrijeva
PODLOGA: M9, slabo bujna



Jabuka Zlatna Zimska Parmenka - stara sorta

Jabuka Zlatna Zimska Parmenka - stara sorta

Mnogi se nostalgično sjećaju nekih starijih sorti jabuke kojih više nema na tržnicama i u trgovinama. Jedna od takvih je Zlatna Zimska Parmenka, sorta porijeklom iz Engleske.

OKUS: meso Zlatne Zimske Parmenke je čvrsto, sočno te vrlo finog, kiselkasto slatkog okusa
ZIMSKA SORTA: dozrijeva u prvoj polovici rujna
PLODOVI: srednje veliki (120 - 140 g), loptastog oblika
BOJA: temeljna je zeleno žuta, a sa sunčane strane ima lijepo crvenilo u obliku pruga
PODLOGA: M9, slabo bujna



Jabuka Granny Smith

Jabuka Granny Smith

Možda najprepoznatljivija od svih jabuka i sigurno jedna od najpoznatijih, Granny Smith jedan je od najslavnijih izvoznih proizvoda Australije, a otkrivena je u Australiji 60 – ih godina 19. stoljeća kao slučajni sjemenjak na odlagalištu za otpad. Gospođa Mary Smith, koja ju je pronašla, otkrila je da je jabuka ‘višenamjenska’, odnosno odlična kako za kuhanje tako i za potrošnju u svježem stanju. Novu je sortu nazvala Granny Smith te je zaslužna za širenje njene popularnosti. Do 60-ih godina 20. stoljeća Granny Smith je postala praktički sinonim za jabuku. Ova pomalo neobična jabuka privlači oko svojom bojom trave, dugo se čuva, te ima ‘svestranost’, koju potrošači vole.

OKUS: Okus je naglašeno kiselkast. To je hrskava jabuka, tvrdog mesa i vrlo oštrog okusa. Ipak, njeno meso dugotrajnim dospijevanjem postaje mekše, a poslužena malo ohlađena može biti vrlo osvježavajuća.Odlična je za potrošnju u svježem stanju, u pitama, a isto tako vrlo dobra za voćne salate (posebice zato jer i narezana zadržava svoju boju).
ZIMSKA SORTA: dozrijeva u drugoj dekadi mjeseca listopada
PLODOVI: krupni do vrlo krupni (200 - 250 g), okruglasto- konusnog oblika
BOJA: temeljna tamno zelena boja, koja dozrijevanjem postaje svjetlija
PODLOGA: M9, slabo bujna




VRT d.o.o.

Voćarstvo ratarstvo trgovina d.o.o. Bjelovar jedan je od vodećih proizvođača sadnog materijala i jabuka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a u ratarskoj proizvodnji među vodećima u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji...

Katalog - Voćarstvo

U našem katalogu nudimo jabuke, kruške, šljive i trešnje različitih sorti vrhunske kvalitete. Vrste jabuka koje nudimo: Gala, Elstar, Jonagold, Braeburn, Golden Delicious, Summerred, Jerseymac, Zlatna Zimska Parmenka - stara sorta, Granny Smith

Katalog - Ratarstvo

Od ratarske ponude našim kupcima nudimo:

Promotivni film

Ovdje možete pogledati promotivni film o našoj tvrtki u trajanju sedam minuta. Budući da postoji i zvučni zapis upalite zvučnike..

Lokacija


Bjelovar - Hrvatska

Savonija @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 0

Bukovača
Plemenita pečurka
Mirisna aniska


U programima su detaljno objašnjene sve stvari potrebne za uzgoj gljiva u obiteljskom gospodarstvu uz malo ili nimalo početnog znanja. Programi su napisani na temelju svijetske literature, naše vlastite prakse u uzgoju te najčešćih problema s kojima nam se javljaju uzgajivači gljiva. U programima su detaljno objašnjene slijedeće teme: priprema supstrata, opremanje uzgojnih prostorija, zaštita od bolesti i štetnika, ekološki uvjeti u svim fazama rasta i razvoja te su date sheme uredaja za pripremu zraka. Nabavkom programa za obiteljski uzgoj stiječete, uz predočenje racuna, pravo na besplatne savjete i konzultacije o uzgoju gljiva. Također stječete i pravo na besplatan pregled uzgjališta, uz naknadu troškova puta.

 
Bukovača Mirisna aniska Plemenita pečurka
O namaDistributeriProgrami za obiteljski uzgoj gljiva
Micelij na zrnu žitaricaMicelij na drvenim čepovimaNacijepljeni supstrat za uzgoj gljivaZaštitna sredstva i pribo
Savonija @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 8, 2008
Savonija @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Vijugavo mesnata mirisnica ili Slavonski tartuf

Došlo je ljeto i naše gljivare, a i poklonike dugih šetnji kroz šumu često zbunjuje jedna gljiva koji svojim izgledom i mirisom podsjeća na najveću gljivarsku deliciju na svijetu-tartuf. Radi se o gljivi Choiromyces meandriformis ili po naški Vijugavo mesnata mirisnica. Ova gljiva raste ispod površine zemlje ali tako da jednim dijelom viri van. Dolazi u crnogoričnim šumamama, ali smo je susretali i u bjelogorici. Vrlo je česta u Slavoniji. Nema kulinarsku vrijednost kao blizak rođak tartuf, pa se čak u nekoj literaturi spominje kao gljiva koja ima purgativna svojstva. Možemo slobodno konstatirati da smo je konzumirali na različite načine i da ima sasvim ugodnu aromu , pogotovo za one ljubitelje dobre hrane koje vole rotkvasti okus. Probajte je sa jajima kao tartuf i nećete zažaliti. Normalno, treba je prvo pronaći. Ovo je pravo vrijeme da pogled spustite na zemlju i potražite ovaj neosporno lijepi dar iz prirode. Gljiva na slici je pronađena na obroncima Krndije u crnogoričnoj šumi.TL

Tartufi - astronomske cijene za vrhunac gastronomije

Status zvijezde među gljivama tartufi su izborili ponajprije svojom rijetkošću, specifičnim i teškim načinom sakupljanja, svojstvima koja im se pripisuju i, nesumnjivo, cijenom ...
Zbog ovogodišnje velike suše cijena bijelih tartufa dosegla je nevjerojatnih 3.500 eura za kilogram. Bogati stranci i razvikani restorani ne ustručavaju se platiti ni vrtoglavih 4.000 eura za istu količinu ovog cijenjenog gomolja.Ipak je riječ o 'običnoj' gljivi koja kao plod prirode raste sama, bez ljudske pomoći. U nju ne treba ulagati, ne treba je obrađivati ili uzgajati, samo je treba naći.I napokon, što su to tartufi? Čudni neugledni krumpiri intenzivno neugodnog mirisa. Pa u čemu je onda kvaka - čemu tolike basnoslovne cifre?Kulinari se po tom pitanju slažu samo u jednom - tartufi su vrhunac gastronomije, a mi imamo sreću da je naš najveći poluotok naprosto krcat tim gomoljem.
Tartufe su poznavali još u starom vijeku - točnije od 1600. g. pr. n. e. Poznavali su ih Egipćani, Grci i Rimljani, tj. starorimski i grčki filozofi, pisci i vladari.Spominju ih Dioskorid, Ciceron, Plutarh i drugi. Ciceron ih je tada nazivao sinovima zemlje, a Plinije čudom prirode.No, koliko god su u to doba tartufi bili opjevani, opisivani i hvaljeni, te poznati samo kao dobro jelo, ostala je ipak tajna o njihovu postanku i načinu razvoja sve do 19. stoljeća. A jeste li znali da je najveći primjerak tartufa na svijetu pronađen upravo kod nas u Istri? Da, da, na našem poluotoku.Istarski Talijan Giancarlo Zigante pronašao je 2. studenog 1999. godine blizu Buja skupocjeni gomolj težak čak 1,31 kilogram.Naravno, riječ je o divovskom bijelom tartufu (vrsta Eutuberaceae tuber) i još uvijek drži svjetski rekord u Guinnessovoj knjizi rekorda.
Ako ne vjerujete našim riječima i vlastitim očima, provjerite.

Što su uopće tartufi?

Tartufi su u najmanju ruku čudan, tajanstven i pod zemljom skriven gomolj. Kako nemaju izdanka iznad zemlje, čovjek ih ne može sam pronaći niti locirati. Može ih namirisati tek posebno dresiran pas ili eventualno svinja.U potragu za njima kreće uz pomoć psa obučenih specijalno za tu aktivnost ili uz dresirane svinje. Zahvaljujući istančanom njuhu, životinje beračima ukazuju na skrivena mjesta gdje bi se tartufi mogli iskopati.Dobar pas pronađe zrele tartufe i na udaljenosti od 50 metara, pa i većoj. Kada dresirani pas nanjuši tartufe, grebe zemlju sve do njih i odustaje od grebanja kada ih ugleda.Berači-tartufari imaju brojne znakove koji ih vode do mjesta gdje bi tartufi mogli biti. Obično ih traže u blizini pojedinih stabala ili na padinama blizu potoka, a dobra lokacija prava je obiteljska tajna.

Zašto u Istri?

Naš srcoliki poluotok ima dvije vrste zemlje, intenzivno crvenu u priobalju i sivu, masnu, glinastu u središnjem dijelu.
Tartufi rastu baš u toj sivoj zemlji, a epicentar im je u vlažnoj Motovunskoj šumi, kojom protječe rijeka Mirna. Preciznije - uz mjestance Livade, općina Oprtalj, te na Buzeštini, gdje je Buzet već znan kao grad tartufa.
Istarski bijeli tartuf jedan je od najcjenjenijih u svijetu. Desetljećima se već krijumčari iz naše zemlje i na taj način oplemenjuje europsku trpezu. Naravno, njegovo se pravo podrijetlo na taj način taji.

Vrste tartufa

Unutar svake vrste tartufa brojne su podvrste i svaka od njih ima svoje osobine te jela za koja se preporučuje. Na stotine je tartufa te je stoga njihova priprema mala znanost, a samo veliki znalci dubokog džepa mogu primijetiti odstupanja i raditi usporedbe.U Istri ga nalazimo u dvije vrste. Pomalo u sjeni popularnijeg bijelog brata, rastu - crni tartufi. Idealno se nadopunjuju sa bijelim tartufima jer zriju usred ljeta, dok bijele treba čekati do rane jeseni.Plodno tijelo bijelih tartufa je različitih proporcija, od veličine lješnjaka, pa sve do male 'lubenice', no prosječno naraste do veličine kokošjeg jajeta. Dozrijevaju već tijekom kolovoza, pa sve do kraja prosinca, a za blagih zima i u siječnju.Rastu od 3 do cca 600 metara nadmorske visine u simbiozi s trepetljikom, bijelim i crnim topolama, vrbama, hrastovima, lijeskom, lipom i grabom.
Crni tartufi su posebno cijenjeni u Francuskoj. Okruglog su oblika, bubrežastog ili nepravilnog, veličine oraha, naranče, ali i veći (0,5 kg).

Kada se beru?

Gomoljice tartufa vade se iz zemlje 15. rujna kada smatramo da su gljive zrele. Bijeli istarski tartufi jedni su od najcjenjenijih u svijetu dok crni i smeđi tartufi imaju nešto nižu cijenu.Velik broj osoba koji se strpljivo i s poštovanjem posvećuje traganju za tajnovitom gljivom i predaje gastronomskim uživanjima, potvrda je da bi naša avantura i potraga za tartufima trebala biti opravdana. Pogledajte našu tablicu najčešćih istarskih tartufa i raspored njihovih sezona, pa u berbu:

Bijeli tartufi
Tuber magantum 15. 9. - 31. 1.
Tuber borchii 15. 1. - 15. 5.
Tuber asa 15. 1. - 15. 4.

Crni tartufi
Tuber melanosporum 1. 11. - 15. 3.
Tuber brumale 1. 10. - 15. 3.
Tuber aestivum 1.5. - 31. 10.
Tuber mesentericum 1. 9. - 31. 4.
Tuber macrosporum 1. 8. - 31. 12.
Tuber uncinatum 1. 9. - 31. 3.
Tuber maculatum 1. 9. - 31. 12.


Kako se pripremaju?

Pripremaju se svježi, osušeni, namočeni u maslinovo ulje ili pak samljeveni i osušeni.Pri pripremi jela sa tartufima koriste se male količine zbog njihove intenzivne arome, ali i visoke cijene te ih gastronomi smatraju dragocjenim začinom.
Treba biti iskren - uopće ne mirišu! Pri prvom susretu sa jelima od tartufa zasigurno je većina ljudi iznenađena njihovim mirisom koji nije baš ugodan.No, postoji izreka: 'Tko ih jednom proba, ostaje njihov vječni poklonik'.


Afrodizijak?

Ne postoji potvrda za vjerovanje u njihove afrodizijačke moći, niti nam je poznato da je netko radio takvu statistiku, no nije dokazano ni suprotno.Smatra se da spojevi iz hrane koju smatramo afrodizijakom utječu na krvne sudove koji se šire.
U literaturi se spominju šparoge, crveni luk, papričica, no daleko su poznatiji orasi, med i čokolada dok su definitivno prvi na top listi seksualnih poticača - tartufi.
Možda je upravo priča o obećanim ljubavnim moćima poticaj da ih se kuša i mukotrpno pronalazi.
Pa ako vas ne zaboli glava od neprospavane burne noći, od vrtoglavo visoke cijene tartufa svakako hoće.
Za kraj, provjerite i kako se kreću cijene tartufa u Americi, a možda dobijete i neku ideju kako unaprijediti prodaju tih gomoljčića i kod nas.
Ali ako vas toliko ne zanima degustacija, već ste više znanstveno 'udareni', posjetite stranice Truffle.org, projekta zajedničke suradnje nekoliko instituta koji se bavi promoviranjem istraživanja tartufa. Na njima ćete, između ostalog, moći naučiti sve o sporama tartufa.
Savonija @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 0
Tartufi - Mogućnosti uzgoja tartufa

Ove zanimljive gljive poznavali su već Egipćani, a spominju ih poznati starorimski i grčki filozofi, pisci i vladari kao što su Dioskorid, Ciceron, Plutarh i drugi. Osim vrhunske gastronomske kvalitete, pripisuju im se i afrodizijačka svojstva. Cijene tartufa rastu jer su količine u prirodnim staništima sve skromnije. Za tartufima vlada iznimno velika potražnja, a postignute cijene vrtoglavo rastu zbog ograničenih i sve skromnijih količina u prirodnim staništima. Postavlja se logično pitanje - mogu li se tartufi komercijalno uzgajati?

No bez obzira na opjevanu i hvaljenu prošlost, tajna o njihovom rastu i načinu života održala se sve do 19. stoljeća, kada je otkriveno da tartufi rastu isključivo u zajednici (simbiozi) s korijenjem određenih vrsta drveća, od kojih se kao najbolji izdvajaju hrast kitnjak i lužnjak. To otkriće otvorilo je vrata istraživanjima o mogućnosti umjetnog uzgoja tartufa.

Tartufi botanički spadaju u rod gljiva gomoljača (Tuber) čija se plodna tijela nalaze ispod zemlje na dubini od 10 do 30 cm, zbog čega ih je teško pronaći u prirodi. U tu se svrhu koriste posebno izdresirani psi koji njuhom otkrivaju mjesto gdje se mogu pronaći zrele gljive.

Dvije najznačajnije vrste tartufa su bijeli (Tuber magnatum) i crni (Tuber melanosporum). Bijeli se tartuf ubraja među najkvalitetnije te postiže najveću tržišnu cijenu. Tartuf ima specifičan jak, prodoran miris po češnjaku i starom siru.

Najbogatija prirodna nalazišta ove gljive u Hrvatskoj nalaze se na području Istre, gdje je prvi put otkrivena 1929. godine. Ta nalazišta smještena su na području slivova cijele tzv. bijele Istre, tj. u dolini rijeke Mirne, najviše u Motovunskoj šumi, u dolini Raše, u slivu Boljunčice, Dragonje i drugdje. U unutrašnjosti Hrvatske pronađeni su u srednjoj Posavini i slivu Kupe.

Za kilogram bijelog tartufa valja izdvojiti oko 750 eura

Po nekim se podacima na području Istre, ovisno o sezoni, izvadi oko dvije tone tartufa godišnje, od čega oko 90 posto kupuju Talijani. Smatra se da istarski bijeli tartuf karakterizira izrazito dobra aroma pa je cijenjen kao jedan od najkvalitetnijih na svijetu. Za kvalitetna plodna tijela bijelog tartufa može se bez problema postići cijena od 750 eura po kilogramu, a za veće primjerke i trostruko više.

Zaprepašćuje podatak da je prošle godine u jednoj zagrebačkoj vinoteci, gdje je organizirana tržnica tartufa, zbog male ponude uzrokovane sušom i velike potražnje svih ponuđenih 500 grama glasovite poslastice prodano po cijeni od oko 4.000 eura za kilogram! Najveći ikad pronađen primjerak tartufa (što je zabilježeno i u Guinnessovoj knjizi rekorda) iskopan je 1999. godine u blizini Buja, a težio je 1,31 kilogram!

10 godina čekanja za prvi tartuf

Osnova postavka umjetnog uzgoja tartufa je stvaranje sadnica hrasta (ili drugih u ovu svrhu pogodnih biljaka, kao što su npr. topola i lijeska) koje su 'obogaćene' micelijem te gljive. Jedan od najjednostavnijih načina dobivanja takvih sadnica (tzv. Mannozzi-Torini metoda) je sljedeći:

Odabere se zreli hrastov žir, potapa se u vodu i uzima samo onaj koji tone. Plivajući žir se odbacuje jer je bolestan ili napadnut raznim parazitskim kukcima. Odabrani se žir radi poboljšavanja klijavosti pohranjuje na hladno, vlažno i mračno mjesto. Nakon toga se ispere i dezinficira (zbog odstranjivanja drugih vrsta gljivica) te ponovo ispere.

Tako se pripremljeni žir umače u vodeni rastvor od smrvljenih zrelih tartufa, a zatim se sadi u posude ispunjene steriliziranom zemljom ohlađenom na 30°C. Biljke klijaju u zaštićenom prostoru i godinu do dvije nakon toga dobili smo sadnice hrasta obogaćene micelijem tartufa, pa se iste presađuju na otvoreno, tj. na površinu za uzgoj. Tlo mora biti rastresito, pa ga prije sadnje treba preorati.

Nakon sadnje potrebno je redovito vlažiti tlo, plitko okopavati te uništavati korove. Gnojidba nije potrebna jer je tartufi ne podnose. Ako su svi uvjeti zadovoljeni, prvi se tartufi mogu početi vaditi nakon 10 godina i tako narednih 20 godina s prosječnim prinosom od 0,3 kg po stablu godišnje.

Berba traje od rujna do prosinca, a bere se obično jednom tjedno. Tartufe treba brati samo pomoću dresiranih pasa i nijedan drugi način ne može biti uspješniji. Gnjile i trule gljive ne treba brati jer se njihovim raspadanjem oslobađaju spore koje u pogodno vrijeme kliju te 'obogaćuju' korijen hrasta micelijem.

Zahtjevi prema klimi i tlu

Gledajući atmosferske uvjete, tartufima najbolje odgovara vlažna mediteranska klima, s većim brojem kišnih dana u jeseni i zimi te sa sušnim ljetom. Na područjima s više sunca, što rezultira toplijim tlom, razvit će se plodna tijela jače arome.

Najpogodniji životni prostor za ove gljive nalazi se između 40° i 50° sjeverne geografske širine. Što se tiče tla, tartufima odgovara propusno i rastresito tlo s većim udjelom šljunka i pijeska, a manje gline. Odgovaraju im također tla bogata kalcijem koja nisu kisela, stoga im kisele kiše predstavljaju opasnost jer ih uništavaju.

Tartufi ne podnose dobro tla bogata humusom. Svakako najpogodnije područje za život i rast tartufa u Hrvatskoj je Motovunska šuma, koja se prostire na 986 hektara površine kroz dolinu rijeke Mirne. Motovunska je šuma najzapadnija očuvana šuma hrasta kitnjaka u Europi i najveće je zaokruženo stanište bijelog tartufa uopće.

Iskustva iz svijeta pokazuju da je uzgoj tartufa osjetljiv posao koji traži puno pažnje i stručnosti, pa nije neobično da se na takvu proizvodnju teško odlučiti, tim više što je povrat uloženog kapitala dosta spor. Ipak, s obzirom da je potražnja na tržištu sve veća, a ponuda zbog iscrpljivanja prirodnih nalazišta opada, čini se da će uzgoj tartufa u budućnosti postati prilično unosan posao.

Bijeli tartufi, najskuplja i najcjenjenija vrsta

Godine 1986. Šumarija Buzet u suradnji sa Šumarskim institutom Jastrebarsko pokrenula je pokus umjetnog uzgoja bijelog tartufa na području Motovunske šume u Istri. U laboratoriju instituta umjetno je inicirano klijanje spora te udruživanje micelija gljive s korijenom sadnice hrasta lužnjaka. Oko 1.000 sadnica posađeno je na tri hektara na području Motovunske šume.

Desetak godina nakon toga na pokusnom su području pronađeni tartufi. Voditelj pokusa, inženjer Mladen Ćaleta smatra da je time pokus uspio, premda se djelomično ograđuje zbog činjenice da pokusna površina nije bila izolirana (ograđena) pa je postojala mogućnost unosa materijala iz okolne šume.

No bez obzira na relativan uspjeh provedenog pokusa, prema dostupnim podacima u Hrvatskoj ne postoji nijedan uzgajivač tartufa, pa se cjelokupna produkcija svodi na vađenje iz prirodnih nalazišta. Logična posljedica navedenog stanja je iscrpljivanje staništa, pa ćemo se u budućnosti morati pozabaviti očuvanjem tog hrvatskog bisera, podzemnog gospodina - tartufa.

Najveći proizvođači - Francuska i Italija

U Francuskoj i Italiji, najvećim potrošačima, ali i proizvođačima tartufa na svijetu, moderni uzgoj tartufa prisutan je već nekih tridesetak godina. Prve talijanske plantaže podignute su 1970. godine, i to na površini od 416 hektara. Francuzi imaju godišnju produkciju od oko 30 tona, i to većinom crnog tartufa. U novije vrijeme ovim se uzgojem pokušavaju baviti i druge države, kao što su Španjolska, Australija, Novi Zeland i SAD.
http://www.poslovniforum.hr/about02/tartufi.asp
Savonija @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 6, 2008

MEDNO SIRĆE

  Najpoznatije vrste sirceta su, vinski, jabucni i alkoholni. Jabucni je ujedno i najdelotvorniji i sve više prisutan na našoj trpezi, ali i u lecenju kao sredstvo koje podstice otpornost organizma prema nekim bolestima ( povecana masnoca). jedno obogacuje organizam kalijem.
Malo je poznato da se proizvodi i medno sirce, koji po kvalitetu ništa manje ne zaostaje za jabucnim sircetom. Upotreba ovog sirceta je skoro nepoznata. Ipak, zbog svog posebnog ukusa zaslužuje pažnju.



KAKO SE PROIZVODI ?

Rastvor meda i vode pusti se da fermentira.
Rastvor za fermentaciju priprema se od pet delova vode i jednog dela meda.
Sve se to dobro izmeša da se dobije jednolicna koncentracija.
Radi kontrole, može se videti u staklenoj posudi - da li je na dnu talog meda ili je sav otopljen.
Ta koncentracija je dovoljna za dobijanje kvalitetnog sirceta.
Posto med nema uvek istu specificnu težinu , postoji stara metoda za odredjivanje specificne težine: u vec pripremljen rastvor uronimo sveže jaje : ukoliko ispliva vrhom u debljini kovanog novcica, rastvor je dobar, ali ne sadrži dovoljno minerala za razvoj organizama koji podsticu vrenje, pa ih je potrebno dodati.
Za našu kucnu upotrebu nije ih potrebno dodavati, jer vrenje ( alkoholno) možemo povecati dodavanjem kvasca, a sircetno vrenje se uvek podstice dodavanjem kvasca ili slicno.

Kao i kod cuvanja meda, tako i kod proizvodnje sirceta smeju se upotrebljavati samo staklenke ili drvene posude. Posude se ne zacepljavaju nego pokrivaju gazom. Pripremljene za vrenje posude se ostavljaju na toplom mestu.

U drugoj fazi, da bi ubrzali vrenje, medenu vodu prelijemo preko piljevine – najbolja je ona od cempresa ili bukve. Na taj nacin vršimo aeraciju – prozracivanje – jer je poznato da za normalan razvoj mikroorganizama treba vazduh. Ako tako ne ucinimo, vrenje ce trajati nekoliko meseci !

Sa medom lošijeg kvaliteta ne možemo dobiti dobro sirce, a pravilno pripremljeno medno sirce, bolje je ili jednako po kvalitetu jabucnom sircetu.


Mineralni sastav mednog sirceta je garancija da može kvalitetno poslužiti za ocuvanje zdravlja.
U svakom slucaju, oplemenice vaš jelovnik i delovati povoljno na organizam.


Savonija @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 0

Gojaznost može biti i posljedica nervnih oboljenja i psihičkog stanja. Jedan od najznačajnijih uzoraka debljanja je prekomjerno unošenje hrane u organizam ili nedovoljno iskorištavanje unesene hrane usljed neaktivnosti. Prema tome, postoje spoljni i unutrašnji uzorci debljanja.

Ako se radi o unutrašnjim uzrocima (poremećaj žljezda sa unutrašnjim lučenjem) onda se to lijeći uz pomoć ljekara, a ako su gojaznost izazvali spoljni uzorci (prekomjerni unos hrane) onda je to odlučujući faktor u suzbijanju gojaznosti odgovarajuća hrana, koja će usloviti opadanje tjelesne težine.
Gojaznost nije znak zdravlja. Ukoliko se nekada gojazni ljudi pogotovo u mlađim godinama osjećaju zdravi, gotovo redovito se dešava da se oni kasnije razboljevaju od teških bolesti. Oni su manje sposobni za rad, brže se umaraju, njihov krvotok je više opterećen i srce brže slabi. Najčešća oboljenja gojaznih ljudi su: srčane bolesti, arterioskleroza, infekcija organa za disanje, zapaljenje žućne kese, šećerna bolest, oboljenje zglobova, neotpornost prema infektivnim oboljenjima i sl. Na osnovu ovoga može se zaključiti da je i smrtnost gojaznih ljudi veća nego sa normalnom težinom.
Normalna težina određuje se prema visini. Na primjer, ako je osoba visoka 170cm, onda je idealna težina 70kg. Međutim, dozvoljeno je da žene imaju 5-10% manje od idealne težine, a muškarci 5-10% više. Ukoliko tijelesna težina prelazi dozvoljene norme, znaći postoji gojaznost i treba poduzeti određene mjere da bi se gojaznost smanjila, a težina tjela dovela na normalnu mjeru.
Prvi korak kod lijećenja gojaznosti jeste smanjenje ukupne količine hrane i to naročito onih sastojaka koji goje (masti, ugljeni hidrati, šećer, hljeb, pirinać, kolaći, slatko, džemovi, i dr.). Ugljikohidrati naime u tijelu izgaraju i razlažu se na ugljični dioksid i vodu; jedan mali dio pretvara se u glikogen i taloži se u jetri, pa kad su u organizmu ugljikohidrati potrebni, jetra ih oslobađa u odgovarajućoj količini.
Iznosimo nekoliko opštih pravila u pogledu izbora namirnica i načina pripremanja dijetalnih jela za mršavljenje.
- Hrana treba da bude lagana i sa malo začina. Moraju se izbjegavati veće količine soli, senfa, bibera i ostlih začina.
- Za pripremanje jela treba što manje koristiti namirnice koje debljaju: masti, šećer, brašno, dok se ne postigne idealna težina, šećer sasvim izbaciti.
- Supe po mogućnosti izbaciti, eventualno uzimati lak bujon ili supe od povrća sa što manje masti i brašna.
- Dozvoljene su sve vrste posnog mesa: mršava govedina, riječne ribe, divljač, domaća živina osim guske.
- Povrće se može jesti u svim mogućim oblicima. Ograničiti treba samo povrće kao što je pasulj, suhi grašak, kesten.
- Preporučujemo svo voće osim oraha, badema i smokava.
- Zabranjuju se sva alkoholna pića, crna kafa i ruski čaj.
- U dijetalnoj ishrani za mršavljenje veliku poteškoću predstavlja smanjenje količine hljeba. Ona je kao što se vidi u jelovnicima, zaista minimalna. Međutim hljeb se može uspješno zamjeniti obrocima krompira, jer 10 dkg krompira daje samo 70 kalorija, dok 10 dkg crnog hljeba daje 220 kalorija. U ishrani za mršavljenje je važno da se glad ublaži većim količinama hrane siromašnom kalorijama, kao što su voće i povrće. U dijeti za mršavljenje konzumira se crni hljeb jer je znatno kaloričniji.
Iz svega što smo rekli proizilazi da dijeta jest često jedino sredstvo da bi se smanjile naslage sala u tijelu, ali se smije primjenjivati samo kad za to postoje opravdani razlozi i uvjek pod lječnićkom kontrolom. To osobito vrijedi za mlade ljude koji se nalaze u vrlo osjetljivoj fazi tjelesnog razvoja, intenzivnih seksualnih previranja, uspostavljanja endokrine ravnoteže organizma. Za normalan tok svih tih osnovnih procesa važni su brojni faktori od kojih se mnogi nalaze i u ispravnoj prehrani. Ona je temelj i za neuropsihičku ravnotežu. Ona mora potpuno zadovoljavati apetit, zatim temeljne funkcije organizma za koje je vezan tjelesni razvoj, a on se može opasno poremetiti usljed samovoljnog odricanja od hrane.


Određivanje kalorične vrijednosti hrane u dijeti za mršavljenje
Za zdravog čovjeka ukupan iznos kalorija hrane određuje se između 2.000 do 5.500 kalorija. Međutim, za gojazne osobe, koje žele da smršaju broj kalorija treba da je znatno manji. On se određuje prema visini. Tako npr. za gojaznu osobu koja je visoka 160 cm, broj kalorija ne smije biti veći od 1.000 za osobu visoku 170 cm, 1.200 kalorija, za osobu visoku 180 cm, 1.400 kalorija. Sastavljanje jelovnika i određivanje količine namirnica mora se zasnivati na tačnom izračunavanju kalorične vrijednosti namirnica i toga se dosljedno pridržavati. Ukoliko se jedan dan pređe granica dozvoljenih kalorija, drugi dan treba smanjiti broj kalorija.
Slijedeći jelovnici mogu da Vam posluže kao orijentacija!


Jelovnik za proljeće - (vrijednost 1.921 kalorija )
Doručak: Žitna kafa - 1 šoljica, 1 dcl mljeka, 1 dkg šećera, 6 dkg crnog hljeba, 1 dkg maslaca, 3 dkg sira.
Užina: 10 dkg banana ili 15 dkg jabuka, 2 dkg crnog hljeba.
Ručak: 1 šoljica čiste supe, pirjana teleća prsa sa kelerabom (15dkg mesa, 1 dkg ulja, 2 dkg luka, 15 dkg kelerabe, 1 kašikica paradajz koncentrata "Vegafruit" i 1 kašikica sjeckanog zelenog peršuna).
Bareni pirinać: 4dkg pirinća, 2 dkg narendanog sira, so.
Salata:20 dkg salate od cvekle "Vegafruit".
Voće: 10 dkg jabuka.
Užina: 2 dcl mljeka, 2 dkg crnog hljeba, 1 dkg maslaca.
Večera: pirjani špinat s jajima: 15 dkg špinata, 1 dkg maslaca, 1 kašikica mrvica, 2 kašikice sjeckanog zelenog peršuna, kašikica pavlake, 2 jajeta.
Bareni krompir: 10 dkg krompira, so.


Jelovnik za ljeto - (vrijednost 1.982 kalorije)
Doručak: Čaj od šipka sa mlijekom, 1 dcl soka od jabuke "Vegafruit", 6 dkg crnog hljeba, 1 dkg maslaca, 1dkg meda.
Užina: 2 dcl jogurta i 2 dcl crnog hljeba.
Ručak: riba u umaku: 20 dkg ribe, 1 dkg ulja, 5 dkg luka, 5 dkg praziluka, 1 kašikica brašna, malo senfa, nekoliko kapi limunovog soka, so, kašikica sjeckanog peršuna, 1 kašika pavlake.
Baren grašak: 15dkg salate, 1 dkg ulja, sirće.
Užina: kompot od borovnice "Vegafruit".
Večera: pirjana paprika s jajetom i paradajzom: 10 dkg zelene paprike, 10 dkg paradajza, 5 dkg luka, 1 dkg ulja, 2 jajeta, 1-2 kašike mlijeka, so.
Voćni kolač: 12 dkg sljiva, 3 dkg šećera, 1 dkg oraha, 1 bjelance, 1 kašikice prave mljevene kafe.


Jelovnik za jesen - (Vrijednost 1.972 kalorije)
Doručak: Čaj od šipka s mlijekom, 1 dkg šećera, 6 dkg hljeba, 1 kašikica meda, 10 dkg jabuka.
Užina: 2 dkg crnog hljeba, 1 dkg maslaca, 15 dkg paradajza.
Ručak: naravni odrezak (natur šnicla): 15 dkg telećeg mesa, malo brašna, 1 dkg ulja, so.
Makaroni sa sirom:4 dkg tjestenine, 1 dkg malsaca, 3 dkg sira, so.
Pirjani kupus sa paprikom: 15 dkg kupusa, 10 dkg zelene paprike, 2 dkg luka, 10 dkg paradajza, 1 dkg ulja, jendo čehno bijelog luka.
Užina: 2 dcl mlijeka, 2 dkg crnog hljeba.
Večera: bareni krompir i namaz od mladog sira: 15 dkg krompira, 15 dkg sira, 1 kašika pavlake, malo kima, 1 sjeckanog luka, so.
Voće: 15 dkg breskvi.


Jelovnik za zimu - ( Vrijednost 1.993 kalorije )
Doručak:2 dcl mlijeka, 1 meko kuhano jaje, 6 dkg crnog hljeba.
Užina: 15 dkg jabuka, 2 dkg crnog hljeba.
Ručak:Supa od kelja: 10 dkg kelja, 2 dkg luka, 1 češanj bijelog luka, 1 dkg paradajz koncentrata, 1 dkg ulja, 2 dkg krupice, so.
Grah sa suhim mesom: 5 dkg graha, 10 dkg nemasnog mesa, 1 dkg ulja, 5 dkg luka, 1 glavica bijelog luka, so i malo bibera.
Pirjani kiseli kupus: 25 dkg kiselog kupusa, 3 dkg luka, 1 dkg ulja, malo kima, so.
Voćni sok od šljive "Vegafruit".
Užina: 20 dkg krusaka i 2 dkg crnog hljeba.
Večera: Kuhana riba: 25 dkg ribe, 5 dkg zeleni za supu, 1 dkg maslaca, nekoliko kapi limunovog soka, 1 kašika sjeckanog peršunovog lista.
Bareni krompir: 5 dkg krompira, so.
Salata: 20 dkg salate od cvekle (Vegafruit).


Savonija @ 17:11 |Komentiraj | Komentari: 0

BRANJE I ČUVANJE ZAČINSKIH BILJAKA

Neke začinske biljke možete i sami da naberete u bašti ili prirodi. Pri tom je važno znati neka osnovna pravila koja obezbeđuju bezbednu i svrsishodnu upotrebu nabranog bilja.

Bere se samo zdravo i čisto bilje, nikako ne ono koje raste pored puteva, železničkih pruga ili pored naselja, jer je gotovo uvek zagađeno prašinom, isparenjima, zagađenim vazduhom... Isto tako, ako je lišće biljke oštećeno od insekata ili gljivičnog oboljenja, takođe se ne sme koristiti kao začin u jelima.

Najbolje je da se začinsko bilje bere po suvom, toplom, sunčanom vremenu, nikako ne posle kiše ili dok je vlažno od rose. Oštećene, slomljene delove biljaka treba odmah izdvojiti i baciti.

Nabrane biljke treba što brže osušiti ili konzervirati na neki drugi način. Ukoliko se suši, najbolje je poređati ga (listiće ili strukove) jedno do drugog, na čistu podlogu prekrivenu belim papirom ili čaršavom, a yatim staviti na mesto koje nije izloženo direktnom suncu, ali je toplo i zaštoćeno od vetra. Ukoliko se papir ovlaži zamenite ga drugim. Biljke se mogu vezati u snopiće i okačiti da se suše na hladnom i suvom, promajnom mestu. isto tako se mogu brzo osušiti i poređane jedna do druge u plehu, u poluotvorenoj pećnici zagrejanoj najviše na 40 stepeni. seme začinskih biljaka suši se na isti način i na istoj temperaturi.

Osušeno začinsko bilje ili seme najbolje se čuva u dobro zatvorenim metalnim kutijama, ili u obojenim staklenim teglicama sa čvrstim poklopcem. veće količine mogu se smestiti i u višestruke papirne kese. Zatim ih treba držati na prohladnom, suvom i tamnom mestu. Sunčeva svetlost štetno deluje na većinu osušenih biljaka, menja im prirodnu boju i smanjuje aromu. sušeno bilje može se koristiti najduže 4-6 meseci, kasnije gubi u kvalitetu i aromi.

Začinsko bije se može nekoliko dana čuvati sveže u frižidero. jednostavno ga dobro operite, otresite od vode i stavite u plastičnu kutiju a oda u frižider.

začinsko bilje može se zamrznuti, a zamrznuto moze da traje i duže od 6 meseci. Operite ga, smestite u kalupe za led i odozgo nalijte malo vode pa ka zamrznite. Kockice leda sa začinskim biljem istresite u plastičnu vreću, čvrsto uvežite i čuvajte u zamrzivaču.

Neke vrste začinskog bilja kao sto su peršun, mirođija, celer i bosiljak uspešno se čuvaju u soli. Treba ih sitno iseckati i izmešati sa solju, u razmeri 20 gr soli na 10 gr bilja,smestiti u staklene bočice koje se dobro zatvore, i čuvati u frižideru.

 

Savonija @ 17:04 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 5, 2008

ADDIE





Živic je umerene bujnosti. Listovi su intenzivno zeleni, srednje velicine, sa izraženim oštrim zubovima. Cvet je srednje velik s velikim cašicnim listicima. Plod je velik, pravilnog srcastog oblika, malo izdužen. Cvrstoca ploda je osrednja, a boja intenzivno crvena s izraženim sjajem. Peteljka ploda je vrlo tanka. Ukus je vrlo dobar (slatko kiselkast ). Cvetanje i sazrevanje je vrlo rano. Prinos je osrednji do velik. Srednje je otpornosti na vecinu znacajnijih bolesti jagode.

MIRANDA





To je jako rana sorta. Cvata srednje rano (kasnije od Addia) iako dozrevaju u isto vreme. Živic je dosta bujan uspravnog rasta. Lišce je srednje velicine intenzivno crvene boje. Cvetovi su na dugim peteljkama i uspravni izmedu listova. Plod je osrednje velicine, kupastookruglog oblika. Cašicni listici se teško odvajaju od ploda. Boja ploda je narancasto crvena i izrazito sjajna. Meso ploda je osrednje tvrdo, slatko kiselog ukusa.

MADELEINE





Biljka je vrlo snažnog vigora, odlicno podnosi siromašna i teža zemljišta. Rast je poluuspravan, srednje gustoce. Lišce je intenzivno zelene boje i vrlo veliko. Cvet je uzdignut nad lišcem, srednje velik, bogat polenom. Vrijeme cvetanja je srednje rano. Plod je vrlo krupan i ujednacen, pravilan, izduženo konusan, vrlo privlacnog izgleda. Površina ploda je intezivno crvena vrlo sjajna, a orašcici su blago utisnuti, ili u ravni površine. Meso ploda je jarko crveno i vrlo cvrsto, cak i kod potpune zrelosti ploda, odlicnih organoleptickih svojstava. Vreme sazrevanja je vrlo rano, šest dana pre Elsante. Opšta ocena:Vrlo bujna sorta, prikladna za gajenje i na iscrpljenim, siromašnim zemljištima. Zbog toga se na terenima normalne plodnosti preporucuje pre sadnje obaviti samo stajsko dubrenje, a fertirigacija se ogranicava na prolece, malim dozama. Dobri rezultati su postignuti i frigo i zelenim sadnicama. Vrlo zanimljiva za tržište zbog izvrsnog ukusa i izgleda.

MAYA





Nova sorta poreklom iz Italije. Živic je slabe bujnosti. Cvetovi su ispod lišca na kratkim peteljkama. plodovi su dosta krupni izduženi bez deformacija. Boja je svetlocrvena. Meso ploda je cvrsto osrednjeg ukusa. Otpornost na trulež i pepelnicu je zadovoljavajuca.

MARMOLADA





Biljka je kompaktna, srednje gustoce i vigora, uspravnog rasta. Lišce je tamno zeleno i nikad hloroticno. Cveta obilno i dugo, sa uzdignutim cvetovima. Sorta vrlo visoke rodnosti, trenutno najproduktivnija na tržištu. Marmolada je otporna na niske temperature, srednje osjetljiva na pepelnicu, a kruna cveta je nešto osetljiva na Botritis. Cvet je uzdignut iznad lišca, velik, bogat polenom. Vreme cvetanja je srednje rano. Plod je srednje velik, konusan, ponekad s blago nepravilnim prvim plodovima. Vrh ploda je šiljast, a u sredini je pomalo spljošten. Cašica je srednje velicine, i ne odvajaju se lako od ploda. Meso ploda intezivno crveno, cvrsto, srednje slatkoce i kiseline, aromaticno. Unutrašnja šupljina je mala. Plodovi odlicno podnose manipulaciju i transport. Vreme sazrevanja je tri dana nakon Elsante odnosno od 23 do 27 maja. Opšta ocena: Sorta pogodna za kontinentalna podrucja dobro podnosi niske temperature. Vrlo produktivna sorta, s velikim i ujednacenim plodovima. Pokazala se vrlo pogodnom za razlicite uslove gajenja, uz mogucnost dobijanja druge berbe u leto. Sadnice tipa A+ i "Waiting bed " daju odlicne rezultate u proizvodnji van sezone (jesenja proizvodnja u plastenicima, gajenje jagoda u supstratu.) Najveca mana sorte su ponekad deformisani plodovi i osjetljivost na Antraknozu.

ELSANTA





U proizvodnji je od 1982 godine. Selekcionsana je u Institutu za Hortikulturu, Wageningen, Holandija. Sorta se odlikuje bujnim rastom. Listovi su svetlozelene boje i jako veliki. Cvet je velik i formira se ispod listova. Plodovi su veliki, pravilnog oblika kupasto okrugli. Vrh ploda je zelenkast do svetlo crven i tvrd. Cašicni listici leže na plodu. Peteljke su duge i lagano se kidaju pri berbi. Meso ploda je tvrdo i socno, slatko kiselog okusa (vrlo ukusna sorta). Sorta se pokazala kao jedna od najboljih u vertikalnom uzgoju jagode u plastenicima. Otpornost na botritis i pepelnicu je dobra, ali je osjetljiva na verticilium i fitoftoru.

SELVA





Ovo je stara kaliforniska sorta koja se ubraja u grupu mesecarki jer dozreva tokom citave vegetacije. Živic je dosta bujan, s osrednjim listovima. Plodovi su srednje veliki malo izduženi i pravilni.Vrh ploda je svetliji i jako tvrd. Meso ploda je jako tvrdo i dobro podnosi transport. Ukus je loš. Prinos je velik.

Savonija @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

GAJENJE VISOKOŽBUNASTE BOROVNICE


Visokožbunasta americka borovnica potice iz SAD. U divljem stanju se prostire u istocnom delu SAD-a (od Floride na jugu do Micigena na severu). Dostiže visinu od 3 4,5 m, a najbolje uspeva na vlažnim staništima i vecoj nadmorskoj visini. Zbog specificnosti korenovog sistema, veoma je osetljiva na sušu. Prema poslednjim podacima visokožbunasta borovnica se u SAD-u gaji na površini od oko 8500 ha, sa godišnjom proizvodnjom oko 50000 tona. Borovnica se na nešto vecim povrsinama gaji i u Kanadi, Holandiji, Engleskoj, Novom Zelandu, Australiji, Cileu, Švajcarskoj, Belgiji i Nemackoj. Borovnica je po mnogo cemu specificna biljka. Pripada grupi jagodastih vocaka i veoma je znacajna i korisna sa aspekta hranljivosti i lekovitih svojstava ploda. Vrlo malo je iskoriscena u odnosu na mogucnosti koje pruža. Borovnica je dugovecna biljka i njena eksploatacija traje od 20 pa do 50 god i više. Jedna je od najskupljih vocnih vrsta i za podizanje 1 ha zasada košta oko 20.000 € i to bez protivgradne mreže. Sa mrežom cena prelazi 35.000 €. Obzirom na dužinu eksploatacije stopa amortizacije nije velika. Investicioni period traje od tri do šest godina, a najveca ulaganja su u pripremi zemljista i podizanju zasada (humus, materijali za popravku zemljišta, sadnice (jedna kvalitetna sadnica kosta oko 3,5 do 4 €), sistem za navodnjavanje i dr.). Od trece do šeste godine prinosi se uvecavaju a od sedme godine zasad ulazi u puni rod.

U punoj eksploataciji najveci troškovi su u berbi koja se obavlja više puta. Plodovi, prvenstveno namenjeni svežoj potrošnji kada imaju i najvecu cenu, moraju se brati pažljivo u male posudice što dodatno usporava i poskupljuje berbu.

Gajena visokožbunasta borovnica (Vaccinium corymbosum L.) ili popularno nazvana “americka borovnica" je vrlo malo zastupljena u Srbiji, ispod 10 hektara. Njena proizvodnja u svetu poslednjih godina premašuje 200.000 tona i ima tendenciju povecanja. Najveci proizvodaci su SAD i Kanada sa oko 140.000 t, zatim Poljska, Nemacka, Holandija, Skandinavske zemlje, Rumunija i dr. U svetu visokožbunastu borovnicu proizvode još Novi Zeland, Australija, Japan, Cile (gde površine naglo rastu) a slede i Argentina i Urugvaj. Prema podacima o ubrzanom širenju americke borovnice u svetu preti opasnost od hiperprodukcije što ce neminovno dovesti do pada cena na svetskom tržištu. Šumska borovnica (Vaccinium myrtillus L .) je rasprostranjena u svetu, a i kod nas na planinskim proplancima i visovima Kopaonika, Golije, Javora, Medvednika, Vlasine i dr. od 800 pa do 1300 m nadmorske visine. Ukupno se otkupi više desetina tona godišnje a veliki deo ubrane borovnice se koristi u domacinsvima tako da se ne može utvrditi tacna proizvodnja. Ona ima višu cenu od americke i vecu potražnju ali su njeni areali gajenja ograniceni.


Sl. 1 Borovnica u punom rodu


Znacaj ploda borovnice: Plod borovnice je veoma cenjeno i ukusno voce. Ima visok sadržaj secera (prosecno 6,5 do 8% i više), ukupnih kiselina (1-3%), zatim proteina (1,1%), celuloze (1,5 - 2%), pektina (1,8%), antocijanina, mineralnih soli, vitamina i dr. Energetska vrednost borovnice je niska svega 60Kcal u 100g ploda tako daje vrlo korisna u dijetama protiv gojaznosti.

Koristi se uglavnom svež, što je i najkorisnije, zamrznut ili u obliku nekih preradevina kao što su marmelade, vocni jogurti, sokovi, želea, slatka, kompoti i dr. U farmaceutskoj industriji koriste se specificne terapeutske osobine jedinjenja prisutnih u borovnici (inace retka u drugim biljnim esencijama), najviše u spravljanju preparata za prevenciju i lecenje bolesti ociju. Konzumiranje borovnice u raznim oblicima pomaže u prevenciji i lecenju povišenog šecera u krvi, skleroznih obolenja, loše cirkulacije krvi, proliva, bolesti želudca i creva, mokracnih kanala i dr. Sok borovnice iz svežeg ploda ima blago asepticno dejstvo i koristi se pri upalama grla i desni. Antocijani iz ploda borovnice deluju kao izraziti antioksidansi u borbi protiv slobodnih radikala isprecavanju nastanak raznih bolesti pa i kancera kod coveka. Borovnica je na celu liste obojenog voca i povrca po sadržaju antioksidanasa pa je otuda razumljiva povecana tražnja za ovim vocem u svetu poslednjih godina narocito šumske borovnice.

U našoj zemlji ima veoma malo iskustava u gajenju visokožbunaste borovnice. Od 70-tih godina prošlog veka do danas cinjeno je nekoliko pokušaja uvodenja u proizvodnji ove plemenite vocne vrste. Uprkos relativno povoljnim uslovima rezultati su uglavnom bili nezadovoljavajuci, tako da je i interes proizvodaca bio zanemarljiv. Intenzivna i profitabilna proizvodnja visokožbunaste borovnice podrazumeva redovnu i obilnu rodnost i visok kvalitet ploda, kao i znatno vecu vrednost proizvodnje u odnosu na druge troškove. Obzirom da eksploatacioni vek plantažno gajene borovnice iznosi 15 do 20 godina, a da podizanje zasada zahteva ulaganje velikih novcanih sredstava, zbog cega je neophodno, pre otpocinjanja investicija izvršiti detaljnu analizu agroekoloskih i drugih uslova koji su relevantni za ovu proizvodnju na odredenom prostoru. Rentabilna proizvodnja ove vocne vrste moguca je jedino u odgovarajucim agroekoloskim i drugim uslovima.

Uslovi uspevanja


Gajena borovnica ima širok areal uspevanja i svojevrsne zahteve u pogledu klimatskih i zemljišnih uslova. Od klimatskih cinilaca za gajenje borovnice najveci znacaj imaju toplota, voda i vlažnost vazduha i svetlost Gajenim sortama borovnice najviše odgovaraju umereno topla i umereno vlažna podrucja, sa vegetacionim periodom dužim od 160 dana. Blizina vodenih povšina, takode povoljno deluju na rast i razvitak ove vocne vrste.

Položaj: Borovnica uspeva na nadmorskoj visini izmedu 300 i 800m, a u južnijim lokalitetima i do 1000m. lznad ovih visina plodovi visokožbunaste borovnice pojedinih godina ne mogu da dozre i nakupe dovoljno šecera pa je tamo gajenje rizicno i u tom slucaju iskljucivo treba birati ranostasne sorte. U toplijim i niskim predelima visokožbunasta borovnica ne nakupi dovoljno niskih temperatura koje su potrebne za redovnu rodnost. Najbolji položaji su seveni i severozapadni (osojni) jer bolje zadržavaju vlagu. Južne ekspozicije treba izbegavati posebno na manjim nadmorskim visinama zbog jakog zagrevanja zemljišta i gubljenja vlage. Nagib terena treba da je od 30 do 50. Prirodni indikator uspešnog gajenja borovnice je blizina cetinarskih šuma ukojima ima crnog bora.

Zemljište: Optimalan sadržaj humusa u zemljištu za gajenje borovnice je 7 do 10%. Laka, struktuma, dobro drenirana i dobro aerirana kisela zemljišta bogata humusom odgovaraju borovnici. To su pre svega šumska zemljišta bogata ostacima nastalih raspadanjem šumskih sastojina, gajnjace, deluvijalna zemljišta sa puno humusa u podnožju planinskih visova, višegodišnji pašnjaci i sl.


Sl. 2 Šumska borovnica


Organske materije (humus) pomažu u zaštiti osetljivih korenova borovnice tako što sprecavaju iznenadne promene pH vrednosti, vlažnosti i temperatura zemljista. Kiselost zemljišta (pH) treba da bude izmedu 4,2 i 4,8 sa vrlo malim odstupanjima. Ona mora da se redovno kontroliše mada je svako odstupanje veoma brzo vizuelno uocljivo na žbunu borovnice. Dubina zemljišta treba da je od 30 do50 cm, a što je dublji sloj bogat sa humusom to je uspeh u gajenju borovnice bolji. Nivo podzemne stajace vode treba da je na 50 cm od površine kako ne bi ugrozavao njen opstanak. Zemljište mora biti stalne umerene vlažnosti, a nedostatak vlage nadomešcuje se ugradnjom sistema za navodnjavanje. Posebnu pažnju treba obratiti naprisustvo truležnica korena višegodišnjih kultura koje mogu izuzetno štetno delovati na simbiotsku mikorizu korena borovnice. Prisustvo obicne (šumske) borovnice je siguran pokazatelj povoljnosti nekog zemljista za gajenje visokožbunaste borovnice. S obzirom da ova proizvodnja zahteva relativno male površine, potrebno je svaku parcelu brižljivo odabrati i izvršiti neophodnu pedološko-agrohemijsku analizu zemljišta.

Toplota: Borovnica podnosi temperature do300 C a oštecenja su manja ako je ona u dubokom snežnom pokrivatu koji nije preterano sabijen. Pozni prolecni mrazevi mogu oštetiti otvoreni cvet borovnice na 3,10C što je ipak retko jer visokožbunasta borovnica kasno cveta (druga polovina maja) znatno kasnije od šumske borovnice. Da bi se cvetanje i drugi biološki procesi normalno odvijati potrebno je da borovnica prode tokom zimskog mirovanja odredeno vreme na temperaturi nižoj od 7,20C (od 650 do 850 casova). Posle perioda zimskog mirovanja, gajene sorte borovnice su relativno osetljive na kolebljive zimske temperature, posebno ako temperatura varira izmecu +60C u toku dana i -70C tokom noci. Rani jesenji mrazevi, pri temperaturi od -120C, mogu naneti štete nedozrelim izdancima i cvetnim pupoljcima. Pozni prolecni mrazevi po pravilu ne predstavljaju vecu opasnost zbog toga što borovnica relativno kasnije cveta.

Temperature uticu i na normalo sazrevanje plodova. U zavisnosti od sorte i temperature, borovnica sazreva od 50 do 90 dana posle cvetanja. Niže temperature i nedovoljna suma toplote uticu da plodovi neravnomerno sazrevaju ili da uopste ne sazre.Visoke letnje temperature štetno uticu na žbun borovnice. Plodovi brže dozrevaju, sitni su i nekvalitetni a na 35 do 400C dolazi do sušenja žbuna jer koren, bez korenovih dlacica, ne može dovoljno da usvoji vode koliko se izgubi transpiracijom. Tada je potrebno orošavanje.

Toplotni udari, koji se na nekim lokalitetima mogu javiti u toplim i vlažnim letima, mogu da nanesu izvesne štete, pa cak i sušenje borovnice. Optimalna uskladenost metabolitickih procesa se ostvaruje u uslovima relativno toplijih dana a svežijih noci, kada se proces disanja u toku noci prekida, tako da biljkama na raspolaganju ostaje celokupna kolicina akumuliranih hranljivih materija. Zbog toga su plodovi iz lokaliteta gde vladaju ovakvi uslovi neuporedivo ukusniji i kvalitetniji od onih gde to nije slucaj. Temperaturni ekstremi (koji su dosta retki) mogli bi u nekim godinama i pod za to povoljnim okolnostima (bez snežnog pokrivaca u zimskim ili niska relativna vlažnost vazduha u letnjim mesecima) naneti izvesna oštetenja na izdancima i plodovima borovnice.




Svetlost: Borovnica je svetoljubiva biljka. U zaseni smanjena je fotosinteza što direktno utice na broj i kvalitet rodnih pupoljka. Svetlost kao klimatski faktor je veoma retko ogranicavajuci cinilac proizvodnje, osim ukoliko se zasadi ne podižu u neposrednoj blizini visokog rastinja ili usled neodgovarajuce (prevelike) gustine sklopa i odsustva primene agro i pomotehnitkih mera. U uslovima zasene ne dolazi do obrazovanja rodnog potencijala, što dovodi do izostanka ili veoma malog roda. U oblacnom letu plodovi se slabije razvijaju i ranije opadaju a rodnost i žbun se znatno smanjuje. Zato je veoma važna dobro odabrana lokacija i pravilno postavljeni redovi i rastojanje sadnje a kasnije i redovna rezidba.

Voda i vlažnost: Za uspešno gajenje borovnice potrebnoje od 900 do 1400 mm vodenog taloga godišnje od toga preko 1000 mm ravnomerno rasporedenih u periodu vegetacije a relativna vlaznost vazduha iznad 80%.

Po nekim autorima u periodu intenzivnog porasta žbuna (nedeljni prirast bude i oko 5 cm) potrebno je od 25 do 50 mm vodenog taloga nedeljno. Za normalan razvoj, rodnosti postizanje optimalnih prinosa pojedinici površine, potrebno je da u zasadima borovnice tokom vegetacije bude dovoljno vlage u zemljištu (75%-80%) i da prosecna relativna vlažnost vazduha bude 75%. Kriticni period i za vlagu kod borovnice su u fenofazi cvetanja (maj), rasta i zrenja plodova (jun, jul, na višim terenima i avgust) i obrazovanja rodnog potencijala za narednu godinu (avgust). Intenzivna i visokoproduktivna proizvodnja borovnice moguca je jedino u krajevima sa preko 800 mm vodenog taloga godišnje, s tim da je više od 50% isti pravilno rasporedeno u toku vegetacionog perioda. Sve ovo zahteva i optimalne ostale agroekoloske i druge uslove, kao i adekvatnu primenu agrotehnickih i pomotehnickih mera. Ukoliko su nedeljne kolicine padavina u toku vegetacije manje od 20 do 50 mm neophodno je izvršiti navodnjavanje sistemom "kap po kap", veštackom kišom ili vodenim kolima. Karakteristican simptom nedovoijne kolicine vlage je crvenilo lista. Usled suše mladari postaju slabi, slabije je zametanje plodova, a lišce prevremeno otpada. U ekstremnim slucajevima dolazi do sušenja mladara, pa cak i citave biljke. Do ove pojave relativno cesto dolazi zbog specificnosti grade korenovog sistema borovnice, koji je veoma plitak. Najveca masa korena se nalazi na dubini od 15 od 40 cm. Na korenovom sistemu borovnice ne postoje korenove dlacice (žile sisavice), vec se biljke obezbeduju vodom i mineralnim materijama iz zemljista uz pomoc specificne mikorize (simbioza korenovog sistema i nekih korisnih vrsta gljiva). U slucajevima zemljišne i vazdušne suše, koje su uz to pracene visokom temperaturom, korenov sistem nije u mogucnosti da obezbedi dovoljne kolicine vlage pa dolazi do oštecenja na biljkama. Borovnica takode ne podnosi višak vlage u zemljištu. Nivo podzemnih voda bi trebalo da bude najmanje 50 cm ispod površine zemljišta. Ukoliko se pojavi višak vode u zoni korena u toku više dana, odnosno ako ista ne otice, može doci do stvaranja nekih jedinjenja toksicnih za biljku i povoljnih uslova za razvoj gljivicnih bolesti izazivaca truljenja korena i izdanaka borovnice. Grad nanosi znacajne štete borovnici, kako plodu i listu tako i jednogodišnjim letorastima i starijem drvetu. Štete su višegodišnje. Žbun se teško opravlja a obnavlja se tek za 2 do 3 godine posle intenzivnih rezidbi u cilju njegove obnove. U podrucjima u kojima se javlja grad obavezno je postavljanje protivgradne mreže što dodatno poskupljuje investiciju.

Izbor sadnog materijala


Najveci broj sorti visokožbunaste borovnice je samooplodan, ali se proizvodacima, radi sigunije oplodnje preporucuje gajenje nekoliko koje se medusobno mogu oprašivati. Na izbor sorti uticu sledeci cinioci: zahtevi tržišta, rodnost, vreme sazrevanja, dužina berbe i otpornost prema bolestima. Za podizanje plantažnih zasada borovnice koristiti iskljucivo sadni materijal proizveden na neki od vegetativnih nacina, u rasadnicima koji su pod stalnom kontrolom državnih ovlašcenih institucija. Sadni materijal mora biti garantovane sortne cistoce i besprekornog zdravstvenog stanja (bez prisustva virusnih i drugih oboljenja, nematoda i grinja), odnosno mora posedovati odgovarajuci certifikat u Republici Srbiji se uglavnom može nabaviti sadni materijal iz uvoza. Na tržistu zemalja sa razvijenom kulturom gajenja visokožbunaste borovnice se najcešce mogu naci dve vrste sadnog materijala: kontejnerske sadnice i balirane (stegnute) sadnice. Kontejnerske sadnice se nalaze u odgovarajucim kontejnerima sa vecom ili manjom kolicinom supstrata. Mogu se saditi tokom citave vegetacije, od proleca do jeseni. Takode, dobra osobina ovakvih sadnica je da se mogu transportovati na velika rastojanja u dužem vremenskom roku bez opasnosti od sušenja i oštecenja. Balirane sadnice su stegnute u mrežu u kojoj se nalazi mikorizni supstrat. Mreža i supstrat se stavljaju nakon vadenja sadnice, pre isporuke. Obicno su stare tri godine i bolje su razvijene od kontejnerskih. Posle sadnje mreža se vremenom sama raspada.




Obavezno sadni materijal treba da prati potrebna dokumentacija: certifikat o sortnoj cistoci i fitosanrtarno uverenje o zdravstvenom stanju. lzbor zdravog sadnog materijalaje od najveceg znacaja za rentabilnu proizvodnju. Može se koristiti samo sadni materijal od proizvodata i distributera koji su registrovani za ovu delatnost.

Materijal mora da poseduje deklaraciju o kvalitetu i mora da odgovara normativima, u skladu sa Zakonom o sadnom.

Opis nekih sorti visokožbunaste borovnice


Bluta (Bluetta) je relativno kržljava, vrto rodna sorta, ranog sazrevanja. Plodovi su sitni do srednje krupni, privlacne tamno plave boje. Pogodna je za rucnu berbu. Slabo podnosi transport.




Blukrop (Bluecrop): je americka sorta stvorena u Weyneouth-u u državi New Jersey. Žbun je bujan, uspravan, otporan prema suši, zimskim mrazevima i prouzrokovacima bolesti. Vrlo je rodna sorta. Grozd je rastresit sa krupnim, loptastokolacastim cvrstim bobicama, svetloplave boje. Mezokarp je nakiseo, aromatican, dobrog kvaliteta. Bobice ne pucaju i ne opadaju u punoj zrelosi. Dobro podnosi transport i cuvanje zbog cega se preporucuje kao vodeca sorta.


Sl. 7 Sorta Blueray


Blurej (Blueray) je takode americka sorta nastala u istoj istrazivackoj stanici kao prethodna sorta. Žbun je bujan, uspravnog rasta, vitalan. Grane se pod teretom roda povijaju. Sazreva srednje rano. Grozdovi su mali, zbijen. Bobice su veoma krupne, loptastokolacastog oblika svetloplave boje, sa obilnim pepeljkom. Ne pucaju. Meso je cvrsto, slatkonakiselo, aromaticno i vrlo ukusno. Odlicno podnosi manipulaciju i transport.


Sl. 8 Sorta Berkley


Berkli (Berkley) je stara sorta amerticka sorta, umerene bujnosti, snažne i široke krošnje. Osetljiva je na zimske mrazeve. Obilno rada. Zri srednje kasno. Grozd sa bobicama je srednje dug. Plod je vrlo krupan oko 2 gr loptastospljostenog oblika, svetloplave boje i sa jako izraženom peteljkom. Meso ploda je mekano, kiselkastog ukusa i slabo izražene arome. Pogodan je za svežu upotrebu i zamrzavanje. Nije pogodan za mehanizovanu berbu. Loša strana ove sorte je osipanje plodova pred berbu narocito u sušnim godinama. Prilicno je osetljiva na bolesti godroniju i antraktnozu.


Sl. 9 Sorta Spartan


Spartan ima bujan porast, uspravne izdanke i širu krošnju i zahteva preciznu rezidbu. Nije osetljiva na zimske mrazeve. Srednjeg vremena cvetanja i srednje ranog zrenja. Zadovoljavajuce rodnosti. Plodovi su vrlo krupni, malo spljošteni, svetlo plave boje. Meso ploda cvrsto, kompaktno, izuzetnog prijatno kiselkastog ukusa i aromaticno. Može da se gaji i u toplim podrucijma.

Pogodan je za mehanizovanu berbu i trešenje. Plod je pogodan za sve vidove upotrebe (svež, zamrznut i uvidu preradevina).


Sl. 10 Sorta Duke


Duke je novija americka sorta u proizvodnji od 1986.g Umerene je bujnosti i jakih uspravnih izdanaka. Cveta kasno pa se može preporuciti za podrucja gde ima poznih prolecnih mrazeva. Ima srednju ali redovnu rodnost.

Sazreva rano. Plod je srednje krupan oko1,7g. Spljošten, jako plave boje sa obilnim pepeljkom, prijatnog slatko kiselkastog ukusa i arome. Odlicno podnosi transport i pogodna je za svežu potrošnju. Pored opisanih sorti postoje još rana novozelandska sorta Reka, kao i pozne sorte Nelson, Elizabeta i Eliot.

Podizanje zasada


Parcele za podizanje zasada borovnice potrebno je brižljivo odabrati i izvršiti osnovna ispitivanja kvaliteta zemljišta (pH vrednost, sadržaj humusa, N, P205 i K2O), kao i ispitivanja zdravstvenog stanja zemljista. Odabrana parcela treba da uz optimalnu primenu agrotehnickih i drugih mera obezbedi prinos od najmanje 4,0 tone po hektaru plodova dobrog kvaliteta (prag rentabilnosti) Takode parcela mora biti u blizini izvora vode i dobrih puteva.

Priprema zemljišta za podizanje zasada, podrazumeva nivelisanje i ravnanje (valovitih, neravnih) terena, uništavanje višegodisnjih korova, duboko oranje (do dubine oranicnog sloja), površinska priprema zemljišta (drljanje, tanjiranje, freziranje).

Meliorativno dubrenje: Zbog velike vegetacione mase i relativno visokih prinosa borovnica iz zemljišta iznosi znacajne kolicine hranljivih materija. Pored toga, mora se imati u vidu i cinjenica da ce zasad na istom mestu ostati 15 i više godina. Meliorativno dubrenje je obavezna mera i ona se sastoji u rasturanju i zaoravanju 40-60t/ha dobro zgorelog stajskog dubriva (govedeg ili ovcijeg, a nikako konjskog ili svinjskog) i 600-900 kg NPK mineralnog dubriva (NPK 8:12:26 + 3% MgO, zatim 8:16:24, 4:8:20, 8:15:20, 8:4:24). Polovinu mineralnih dubriva rasturiti po celoj površini pre oranja i zaorati, a drugu polovinu posle sadenja oko svake sadnice (20-30 grama po sadnici).

Povoljan supstrat za gajenje borovnice se dobija i dodavanjem strugotine cetinara, cime se povoljno utice i na bilans vode u zemljištu. Takode je veoma dobar substrat treset tipa sfagnum. Ovaj tip treseta nalazi se na Valsinskom jezeru.

Sadnja borovnice: Borovnica se sadi na prethodno pripremljenom zemljištu. Umesto klasicne pripreme cele površine, danas se sve više preporucuje sadnja u kanale (rovove), sadnja na lejama (bankovima) i sadnja u iskopane jame. Jesenja sadnja ima niz prednosti, iz dva osnovna razloga:

*Sadnice se u toku zimskog odmora obezbede dovoljnim kolicinama vlage;
*Biljke imaju raniji pocetak vegetacije i brže se razvijaju.


Zasadi visokožbunaste borovnice podignuti ujesen, u prvoj godini po sadnji razvijaju snažne izdanke, a vec u trecoj godini mogu doneti znacajnu kolicinu roda cija vrednost pokriva troškove tekuce proizvodnje. Pre pocetka sadnje, ukoliko u prethodnoj pripremi zemljišta nisu uništene štetocine zemljišta, potrebno je u otvorene brazde za sadnju staviti neki od zemljišnih insekticida, kao što su Forat G-5, Galation (Rovicid), Dotan i dr, u propisanim kolicinama. Zbog najboljeg iskorišcenja svetlosti, preporucuje se da pravac redova bude sever-jug. Rastojanje izmedu sadnica je u zavisnosti od bujnosti sorte, izmedu redova 2,5-3 m, a u redu od 1 m za manje bujne (Bluta), do 1,5 m za bujne sorte (Blukrop). Ako se biljke sade u kanale, potrebno je da kanali budu široki oko 1 m, a duboki 40-50 cm. Kanal se ispuni odgovarajucim supstratom. Sadnice se postavljaju na predvideno rastojanje, nakon cega se po vrhu dodaju bukova kora ili otpaci cetinara. Potrebno je redovno dodavati nove kolicine supstrata zbog procesa humifikacije i raspadanja.




Sadnja na lejama (bankovima) nije za preporuku. Uglavnom se na bankovima zasadi podižu ukoliko se radi o neodgovarajucem zemljištu. Najracionalnijii najpreporucljiviji nacin, je postupak sadnje u jame, koje su dimenzija 80-100 cm širine i 50-60 cm dubine.

Jame se najvecim delom pune supstratom u kolicini od oko 50 lit. kome je poželjno dodati do 1/3zemlje lakšeg mehanickog sastava. Sadnja borovnice se po pravilu vrši rucno, mada je moguce mehanizovati ovaj radni proces. Najbolje je sadnju obavljati po oblacnom vremenu ili u jutarnjim i poslepodnevnim casovima. Sadnice se sade malo dublje nego cto su bile u rasadniku. Da bi redovi bili pravi, prethodno se duž istih zateže kanap, pa se sadnice postavljaju uz njega. Kontejnerske sadnice se mogu saditi tokom cele sezone. Pažljivo se presaduju da bi supstrat oko korena ostao što kompaktniji. Balirane sadnice je najbolje saditi od oktobra pa sve dok vremenski uslovi to dozvoljavaju. Prolecnu sadnju obavljati na vecim nadmorskim visinama i mestima gde postoji opasnost od pojave jakih prolecnih mrazeva. Odmah po sadnji treba izvršiti srednje obilno zalivanje svake sadnice. Neophodan preduslov uspešne proizvodnje borovnice je postavljanje odgovarajuceg sistema navodnjavanje.

Nega i zaštita zasada borovnice uprvoj godini: Negom i zaštitom u prvoj godini potrebno je zasad pripremiti za što vecu i kvalitetniju rodnost u godinama eksploatacije. Ove mere se uglavnom svode na okopavanje i rucno plevljenje i trave oko sadnice, navodnjavanje i zaštitu od bolesti i štetocina.

Nega zasada u rodu obuhvata nekoliko agrotehnickih i pomotehnickih mera kako bi borovnica svake godine davala stabilan i kvalitetan prinos i to: prihranjivanje zasada mineralnim dubrivima, održavanje zemljišta, malciranje, rezidba, navodnjavanje i održavanje zemljišta u stanju optimalne vlažnosti i zaštita od bolesti, štetocina i korova.

Prihranjivanje se izvodi na osnovu stanja zasada i stvarnih potreba biljaka. Pri izvodenju ove mere mora se biti obazriv kako se nepravilnom primenom ne bi izazvala promena pH vrednosti supstrata, što bi imalo negativni efekat po sadnice. Za postizanje visokih i redovnih prinosa potrebno je dubrenje organskim i mineralnim dubrivima. Svake trece godine treba koristiti stajnjak u kolicini od 30 tona po hektaru. Borovnica dobro reaguje na azotna dubriva, ali se bolji rezultati postižu upotrebom kompleksnih dubriva. U maju ili junu prve godine poslesadnje treba koristiti po50-60g KAN-a po sadnici. Dubrivo rasturiti na 25-30cm od sadnica borovnice. Posle stupanja zasada na rod treba koristiti kompleksna dubriva (NPK - 8:12:26 + MgO) ili vockal (NPK 8:5:24 + MgO i gvozde) u kolicini 400-500kg/ha. Dubrenje treba izvesti krajem novembra ili pocetkom decembra pre snega. Prihranjivanje KAN-om u kolicini od 200 do 250 kg/ha izvoditi pocetkom marta i krajem maja, s tim što se u prvom terminu koristi 100-150kg/ha, a u drugom terminu100 kg/ha.




Održavanje zemljišta u zasadima borovnice se najcešce vrši tako što se meduredni prostor zatravi i kasnije redovno vrši malciranje. Manje je povoljno održavati zemljište u vidu jalovog ugara jer se cestim freziranjem gube ogromne kolicine vegetativne mase. Prostor u redu se održava plitkim okopavanjem, vodeci racuna da se ne ošteti korenov sistem sadnice. Primena herbicida nije preporucljiva osim u slucaju kada nemamo drugog izbora. Tada se veoma oprezno mogu koristiti neki od kontaktnih herbicida (Gramokson, Basta) u kolicini 3-5 lit./ha. Totalne herbicide ne koristiti u zasadima visokožbunaste borovnice. Malciranje je postupak zastiranja zasada razlicitim materijalima. U tu svrhu se mogu upotrebljavati bukova kora, strugotina ili folija. Dobre strane malciranja su što je zemljište ispod malca u stanju povoljne vlažnosti, nije moguc porast korova i slicno. Veliki nedostatak je da se ispod malca naseljavaju razlicite vrste glodara koji mogu naneti ogromne štete korenovom sistemu. Iz tog razloga je neophodno postaviti mamke.




Rezidba borovnice nema intenzivan karakter kao kod vecine drugih vocnih vrsta. Borovnica donosi rod na letorastima izprethodne vegetacije, a pocinje da rada druge godine posle sadnje. Najkrupniji i najkvalitetniji plodovi su na bujnim letorastima. Pošto vecina sorti imaju sklonost da prerode, namece se potreba uklanjanja jednog dela rodnog drveta putem rezidbe. Kod sorata sa tendencijom poleganja bocnih izdanaka namece se njihovo uklanjanje ili prekracivanje, dok je kod sorata sa vertikalnim izdancima potrebno proredivanje rodnih grana unutar žbuna. Po pravilu rezidba treba da je umerena i prilagodena rodnom potencijalu i stanju svakog žbuna po naosob. Jaka rezidba koja se sastoji u uklanjanju sitnih rodnih grana, uklanjanjanju pojedinih izdanaka žbuna i jakom prekracivanju izdanaka dovodi do znatnog smanjenja prinosa, povecanja krupnoce ploda i ranijeg zrenja. Ukoliko se želi postici kasnije zrenje rezidbu treba svesti na najmanju meru. Uopšteno govoreci, oštra rezidba borovnice se ne preporucuje, sem u slucajevima jace regeneracije i obnavljanja žbunova. Bujniji žbunovi daju krupnije plodove i veci prinos, te zbog toga treba slabije orezati. Njima treba obezbediti odgovarajucu kolicinu vode u svako doba. Jaca rezidba se sprovodi kod slabijih žbunova, na lošijim zemljištima sa deficitom hrane i vlage. Sa rezidbom treba poceti tek u cetvrtoj godini posle sadnje, kada se uklanjaju zakržljale grane pri osnovi žbuna. U petoj godini treba uklanjati polomljene i suve grane. Rezidbu treba sto više reducirati na nekoliko jacih rezova u cilju uštede radne snage pri cemu se sve nepotrebne grane uklanjaju do osnove ili do neke bujne bocne grane. Povijene bocne izdanke takode treba uklanjati. Cesto je potrebno vršiti smanjenje rodnog potencijala na 3 - 5 rodnih pupoljaka po grani. Jacina rezidbe zavisi od broja rodnih pupoljaka po grancici, što zavisi od uslova gajenja i sorte. Rezidbu treba sprovoditi posle prestanka opasnosti od poznih prolecnih mrazeva. U principu rezidba se može izvršiti u svako doba posle opadanja lišca do završetka cvetanja ukoliko je potrebno.


Sl. 18 Simptomi nedostatka gvožda


Mnogi proizvodaci zanemaruju ulogu pcela u gajenju ove vocne vrste. Brojnim ogledima je dokazano da sa unošenjem pcelinjih društava u zasade borovnice dolazi do bolje oplodnje, krupnijih i kvalitetnijih bobica a time i neuporedivo veceg roda. Na površini od 0,20 ha dovoljno je unošenje jednog jakog pcelinjeg društva.

Navodnjavanje: Navodnjavanju kao neophodnoj meri kod plantažnog gajenja borovnice mora se posvetiti posebna pažnja. Pored obezbedenja dovoljnih kolicina vode mora se voditi racuna i o njenom kvalitetu, hemijskom sastavu, pH vrednosti i sadržaju gvozda. Potrebne su cesle provere pH vrednosti vode da ne bi došlo do promene kiselosti supstrata na kojem se borovnica gaji.

Visok sadržaj gvožda u vodi za zalivanje može da izazove na bobicama pojavu pega braon boje koje smanjuju tržišnu vrednost plodova.




Najkvaliletniji nacin zalivanja se obezbeduje sistemom "kap po kap". Upotrebom ovog sistema najracionalnije se koristi voda, biljke se ne kvase po površini lišca cime se smanjuje opasnost od nastajanja i prenošenja bolesti. Posebna pogodnost se ogleda u cinjenici da se pomocu "dozatora" kroz sistem zajedno sa vodom mogu dodavati potrebne kolicine lako rastvorljivih dubriva. Mana ovog sistema je njegova velika osetljivost na mehanicka oštecenja i uticaj vremenskih uslova. Takode, nedoslatak je i ispiranje lako pokretljivih elemenata (azot) iz zone kvašenja u dublje slojeve, usled cega oni postaju nedostupni korenovom sistemu biljke. Navodnjavanje veštackom kišom putem instaliranih stacionarnih ili pokretnih sistema ima brojne prednosti. Ovi sistemi se odlikuju dugim vekom upotrebe, ne predstavljaju smetnju pri izvodenju razlititih operacija u zasadu i veoma se efikasno mogu upotrebiti pri zaštiti zasada od poznih prolecnih mrazeva. Posebno je znacajna njegova uloga u stvaranju povoljnog mikroklimata u zasadu (vlažnosti vazduha koja se veoma povoljno odražava na kondiciono stanje biljaka), što nije slucaj sa primenom sistema "kap po kap". Zbog ove i cinjenice efikasne zaštite od mraza, preporucujemo instaliranje oba sistema ("kap po kap" i sistema za navodnjavanje veštackom kišom).


Sl. 21 Gajenje borovnice u plasteniku


Treci, ništa manje efikasan sistem je navodnjavanje vodenim kolima kojim se zalivanje vrši vrlo racionalno i kvalitetno. Sistem se sastoji od mini vodenih topova koji prave neprekidno vodeno kolo ispod biljke. Precnik vodenog kola je obicno jednak precniku korenovog sistema. Upotreba bilo kog od ova tri sistema za navodnjavanje je u zavisnosti od spoljašnje temperature, vlažnosti zemljišta ili fenofaze u kojem se biljke nalaze.

Zastita borovnice od bolesti i štetocina i korova


Borovnicu napadaju mnoge biljne bolesti i štetocine, koje mogu naneti velike ekonomske štete, a u ekstremnim slucajevima dovesti i do propadanja zasada. S obzirom da se borovnica ne gaji u bližoj i daljoj okolini smanjena je mogucnost postojanja vece koncentracije prirodnih štetocina i bolesti. Zbog toga je vrlo važno zdravstveno stanje sadnica borovnice. Eventualna pojava bolesti i štetocina može biti prouzrokovana i zdravstveno neispravnim sadnicama. Štete borovnici mogu naneti eriofidna grinja, cvetojed, smotavac ploda borovnice, lisni miner, štitasta vaš i rutava buba u vreme cvetanja. Kržljavost žbunova borovnice izaziva virus kržljavosti borovnice. Ukoliko se u zasadu primete takvi žbunovi treba ih odmah iskrciti i uništiti i obratiti se proizvodacu sadnica. Plamenjaca borovnice se javlja u vidu pega velicine 2 - 20 mm na grancicama, liscu i zelenim plodovima. Zaraza može biti jaca u uslovima povecane vlažnosti (kišnih godina) i više temperature. Bolest se suzbija preparatima na bazi kaptana (Venturin), mankozeba (Ditan) i strobilurina. Rda stabla i lista borovnice može naneti velike štete ovoj vocki. Ispoljava se u obliku mrkih pega velicine 2 -3 mm. Pege se postepeno šire i mogu zahvatiti citav žbun. Najveca opasnost preti krajem proleca i pocetkom leta pri vlažnom i toplom vremenu. Bolest utice na smanjenje prinosa i pogoršanje kvaliteta plodova. Prouzrokovac ove bolesti se suzbija istim preparatima kao plamenjaca borovnice a rokovi primene se prakticno podudaraju. Eriofidna grinja oštetuje cvetne pupoljke borovnice za vreme toplih zima. Ženka polaže jaja u kasnu jesen u blizinu cvetnih pupoljaka. U prolece kada otopli larve se izlegu i napadnu otvorene pupoljke. Suzbijanje se izvodi u periodu izleganja larvi. Za suzbijanje se koristi Galmin zajedno sa Bakarnim oksihloridom. Grinja se može suzbiti i akaricidima (Omite, Ortus, Demtan) cim se primeti prisustvo grinja. U vreme cvetanja se može pojaviti i rutava buba. Ako se primeti prisustvo štetocine treba postaviti bele lovne klopke (lepljive-Rebellbianco ili vizuelne, koje se do pola napune vodenim rastvorom 1% deterdzenta).


Sl. 22 Zasad borovnice u punoj rodnosti


U cilju zaštite borovnice u praksi se primenjuje metod integralne zaštite, koji u suštini pretpostavlja ogranicenu primenu pesticida, uz istovremenu primenu raznih preventivnih mera (zdrav sadni materijal, uvodenje otponijih sorti, blagovremena primena odredenih agrotehnickih mera i dr).

Orijentacioni program integralne zaštite borovnice, obezbeduje efikasnu zaštitu borovnice kao i ispunjavanje zahteva Evropske unije, u pogledu ostatka rezidua pesticida u plodovima.

Uslov uspešnosti je da se ovaj program striktno sprovede. Posebno naglašavamo znacaj tretiranja zasada odmah nakon berbe, neprekidnog unistavanja korova i biljnih vaši kao i pravilnog izbora sorte i parcele za podizanje zasada, a narocito obezbedenje zdravog sadnog materijala.

Zaštita borovnice od nepovoljnih cinilaca sredine: Zaštita od kasnih prolecnih mrazeva se najefikasnije sprovodi ako je u zasadu instaliran sistem za zalivanje vestackom kišom. Sistem se ukljucuje najkasnije kada temperatura padne na 00C. Neprekidnim orošavanjem se na površini biljke stvara ledeni film koji štiti cvet od izmrzavanja. Ovaj nacin je efikasan cak i kada temperatura padne na -8,10C. Sa orošavanjem se prekida sledeceg jutra, u momentu kada led pocne da se topi. U slucaju izbora neodgovarajuce parcele, vetrovi mogu predstavljati veliki problem. Vetrovi ometaju let pcela, isušuju žig tucka, hlade zemljište, usporavaju pojedine fenofaze razvoja. Zaštita se vrši postavljanjem vetrozaštitnih pojaseva od bukve ili jove. Nisu pogodne smrca i breza. Postavljanje protivgradnih mreža iznad plantaža je u našim uslovima jedini efikasan nacin zaštite borovnice od grada. Mreže ujedno predstavljaju i veoma efikasnu zaštitu od ptica. Ptice predstavljaju znacajan problem u gajenju borovnice.







Ukoliko na plantaži ne postoji protivgradna ili mreža za zaštitu od ptica mera se sprovodi pomocu sprava koje proizvode zvukove razlicite vrste i intenziteta.

Za zaštitu od divljih životinja, najefikasnije je zasade zaštititi žicanom ogradom visine 1,5 m po kojoj se na vrhu postavlja bodljikava žica.


Sl. 24 Protivgradna mreža na zasadu borovnice


Berba borovnice


Berba borovnice se obicno proteže u periodu od 6 do 8 nedelja s obzirom da postoje rane, srednjerane i pozne sorte. Svaka sorta se bere tri do sedam puta u intervalu od 5 do 7 dana u zavisnosti od osobina sorte i vremenskih uslova. Plodovi borovnice nisu osetljivi kao plodovi maline. Beru se samo zreli plodovi plave boje, pošto su crvenkasti-poluzreli plodovi kiseli. Plodovi se stavljaju direktno u specijalnu ambalažu zapremine 0,57 l. Mogu se koristiti i male kofice. Kada se koriste kofice dolazi do oštecenja pepeljka. Prilikom pakovanja plodova uklanja se lisce i nezreli-crvenkasti plodovi. Ako je dobar rod jedan berac za 8 casova može napuniti 60-80 kutijica pomenute zapremine. Kod berbe treba nastojati da se odvoje plodovi po krupnoci u više klasa. Krupniji plodovi postižu višu cenu na tržištu. Ako se kutijice pokriju sa celofanom povecava se trajašnost plodova i postiže veca atraktivnost. Prinos po žbunu postepeno raste sa starošcu, pocev od druge godine. Odrasle biljke mogu dati 6-8 kutijica, a dobro negovani žbunovi cak i 20 kutijica. Plodovi borovnice se mogu prodati za potrošnju u svežem stanju, ali se takode mogu konzervirati u 50% rastvoru saharoze ili zamrzavati. Zamrznuti plodovi su gotovo istog kvaliteta kao i sveži.

Trzište i plasman


Proizvodnja borovnice odlikuje se izrazito visokim stepenom robnosti preko 95% od ubranih plodova u preradenom i svežem stanju plasira se na tržiste (svetsko i unutrašnje). Izvoz borovnice, najvecim delom u smrznutom stanju, usmeren je uglavnom ka najrazvijenijim zemljama Evrope i SAD. Ova tržišta zahtevaju visok kvalitetprizvoda od borovnice. Zbog toga je neophodan uslov za razvoj primarne proizvodnje ove vrsta voca je postojanje kapaciteta za njihovu preradu, skladištenje i isporuku. Najveci deo borovnice u svežem i smrznutom stanju u zapadno evropskim-zemljama plasira se preko lanaca hipermarketa gde se ostvaruju prosecne cene od 1.50 USD lkg za svežu borovnicu, odnosno 2,70 USD l/kg smrznute borovnice. Veliko interesovanje za ovu vocnu kulturu dovodi do naglog širenja zasada u Cileu, Poljskoj, i Rumuniji što ce sigurno dovesti do povecanja ponudeborovnice na svetskom tržištu i nesumljivo do pada cena.




Organizacioni aspekti gajenja borovnice: Lokaliteti koji u pogledu pedoklimatskih osobina odgovaraju za gajenje borovnice u našoj zemlji najcešce su u planinskim i priplaninskim terenima cesto dosta udaljeni od vecih naseljenih mesta i bez dobre putne mreže. To znacajno utice na povecanje troškova proizvodnje (prevoz radnika) i pad kvaliteta plodova zbog dugog transporta lošim putevima. Poseban problem u gajenju borovnice u našoj zemlji je i nedostatak iskustva i znanja kod proizvodaca o ovoj vrsti. Takode, mali broj strucnjaka ima iskustva u gajenju ove, po mnogo cemu specificne vrste jagodastog voca.




Evrposka agencija za rekonstrukciju www:ear.europa.eu

Savonija @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 0

Voćarstvo za početnike

Kruna - prema sorti

U amaterskim voćnjacim, preporučuju stručnjaci, poželjno je kombinovti razne oblike krune u zavisnosti od položaja (mjesta) i drugih uslova



Ranije je u voćarstvu najprošireniji bio takozvani klasičan način gajenja voćaka- kruna voćke razvijala se manje-više prirodno, uz vrlo male intervencije čovjeka. Kruna je obično bila piramidalna ili kotlasta na visokom ili srednjevisokom deblu, a ređe i na niskom. Posljednjih decenija, prešlo se na savremeniji, intenzivniji način gajenja voćaka, na oblik palmete s kosim granama, i to naročito kod jabuke i kruške. Međutim, u amaterskim voćnjacima je dozvoljeno, a nekad čak i poželjno, kombinovanje raznih oblika krune u zavisnosti od položaja (mjesta) i drugih uslova.

Mnogi voćari ,zahvaljujući selekciji slabobujnih podloga i sorti sa smanjenim vegetativnim rastom - tipa "spur", prešli su na gustu sadnju (čak i do 5.000 stabala po 1 ha) i oblike gdje je rezidba svedena na minimum (sistem pilar, holandsko vreteno, vertikalna i kosa kordunica i sl.). Pri ovakvom načinu gajenja voćke rano prorode, daju visoke prinose po jedinci površine, lakše se obavlja zaštita i berba, ali su zato ulaganja u sadnice, naslone i obavezno navodnjavanje znatno veća.

Najpogodniji oblici krune za pojedine voćne vrste

S obzirom da svim voćnim vrstama ne odgovaraju svi oblici krune, odnosno da uspjeh zavisi i od toga da li je izabran najpogodniji sistem gajenja, ovdje navodimo najpogodnije oblike za pojedine voćne vrste.

Jabuka - palmeta s kosim granama, vaza, poboljšana piramidalna kruna, vretenasti žbun, lepaž sistem, vitko vreteno (pilar i holandsko vreteno).

Kruška - palmeta s kosim granama (pravilna i nepravilna), vretenasti žbun, vitko vreteno (pilar i holandsko vreteno) i lepaž sistem.

Dunja - podnosi skoro sve oblike gajenja.

Jabuka, kruška i dunja su pogodne vrste i za sve druge oblike intenzivnog gajenja, kao i za ukrasne oblike: buše-tomas, maršand, varijerova palmeta, belgijska ograda, oblici slova "V" i "U", u vidu kosih i položenih kordunica i sl.

Breskva - kotlasta (vaza, čaša), palmeta s kosim granama i kruna u obliku slova V, a u novije vrijeme i gusta sadnja.

Kajsija - palmeta s kosim granama, modifikovana piramidalna kruna i vaza.

Šljiva - uspješno se prilagođava svim oblicima (palmeta s kosim granama, vaza, poboljšana piramidalna kruna).

Trešnja - najčešće piramidalna kruna.

Višnja - poboljšana piramidalna kruna, vaza ili palmeta s kosim granama.

Orah - slobodan razvoj.

Lješnik - gaji se kao žbun - u vidu lijevka, a može i kao stablašica.

Malina - jednostruki ili dvojni redovi (pantljike) ili kućice.



Izrada plana - nacrta voćnjaka



Poslije izvršenog izbora tipa voćnjaka i vrste i sorte boćaka treba izraditi i plan-nacrt voćnjaka koji se želi podići sa svim potrebnim podacima, i to:

1. Tip voćnjaka i veličina

2. Sistem - način gajenja

3. Raspored pojedinih vrsta i sorta

4. Razmaci voćaka u redu i razmak i pravac redova

5. Poslovi pripreme materijala i zemljišta za sadnju (broj redova i sl.)

6. Poslovi oko podizanja i njege zasada, sa rokovima izvođenja ovih.

Uz plan priložiti i predračunsku kalkulaciju troškova za podizanje zasada.

Pri pravljenju skica - p lana zasada treba poći od određene tačke na datom terenu i raspored prilagođavati postojećim uslovima. Na planu moraju biti ucrtana mjesta određenih vrsta i sorta, zatim staze i postojeći objekti. takođe, u plan unijeti potrebna odstojanja, odnosno mjere. Pored glavnog nacrta - člana (a na osnovu podataka iz njega), treba napraviti i priručnu skicu sa detaljima za rad na terenu.

Plan voćnjaka odnosno okućnice mora da odražava stanje koje se želi da postigne kad se podignu kuća i ostali objekti, kao i način iskorišćavanja zemljišta oko kuće. Prilikom izrade plana treba nastojati da određena površina bude predviđena i za dekorativno šiblje i cvijeće.

Planom se mora predvidjeti način korišćenja raspoložive površine: samo voćkama (sa jednom ili više vrsta), povrtarskim biljkama (odvojeno ili između redova voćaka), vinovom lozom (odvojeno ili između radova), i slično.

Savonija @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, studeni 4, 2008
Ljekovito bilje
 
DRIJEN (Cornus mas L.)
 
 
DRIJEN je grmoliko, oko šest metara visoko drvo. Grane su mu ponešto dlakave, zelenkaste ili sivkaste. Listovi su nasuprotni, jajoliki, jako zašiljeni i nazubljeni, odozdo su svjetliji. Žuti cvjetići drijena izrastaju na dugim peteljkama, čineći jednostavne štitce, pravilni su i četveročlani. Javljaju se prije listanja, već u ožujku, naročito kad je toplije vrijeme.
Plod je crvena, duguljasta koštunica, kiselkastog, ugodnog okusa. Raste gotovo svuda, ali ponajviše po suhim, sunčanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma, u zajednici s drugim grmljem i šibljem.
U ljekarničke svrhe, kao pomoćno ljekovito sredstvo, od drijena se koriste samo plodovi i, rjeđe, kora. Cvjetovi i listovi drijena ne koriste se ni u kakvom obliku kao pomoćno ljekovito sredstvo.
Iako cvijet drijena cvate već u ožujku, njegovi plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obično se beru kad su posve sazreli, od rujna do studenoga. Međutim, i nezreli plodovi drijena ljekoviti su. Kiselkasta, još nesazrela bobica drijena (lako ćemo je prepoznati po tome što skuplja usta kad je pregrizemo) upotrebljava se protiv proljeva, odljeva krvi, katara crijeva i grozničavih stanja zbog bolesti probavnog sustava.
Plod drijena i kora, priređeni kao čaj, liječe bolesti crijeva. Naročito dobro pomažu kod proljeva i groznice.
Od posve zrelih plodova drijena pripremaju se pekmez, slatko, voćni sok i vino.
 
 
ČAJ PROTIV PROLJEVA
 
Osušena kora drijena (5 - 10 grama) kuha se 5 minuta u dva decilitra vode. Ostavi se da odstoji 20 minuta, a zatim procijedi i, nezaslađeno, pije tri puta dnevno po jedna šalica – poslije jela. Tako se pripravlja dobar čaj protiv proljeva.
Na isti način kuha se i čaj od osušenih plodova drijena.
Pekmez, slatko, kompot i, naročito, sok od zrelih drenjina jedna su od najboljih prirodnih poslastica, a istodobno su i lijek koji svatko rado uzima.
Naše (pra)bake cijenile su vrijednost i korisnost drenjula pa su ih često brale i od njih priređivale «slatku zimnicu» koja je, ujedno, bila i dobra kućna (prirodna) priručna ljekarna.
Danas je drijen gotovo zaboravljen. Rijetko se bere i koristi.
 
 
RAKIJA PROTIV PROLJEVA I GROZNICE
 
Stariji ljudi znaju da je rakija u kojoj se moče plodovi drijena (na jednu litru jače rakije stavi se 10 dekagrama zrelih plodova drijena) dobro sredstvo protiv bolesti crijeva, odnosno čitavog probavnog sustava, posebno kod proljeva i groznice.
 
 
PROTIV CRIJEVNIH TEGOBA
 
Kad djeca imaju proljev, pomoći će im pekmez, slatko ili gust sirup od zrelih plodova drijena. U tijeku dana treba više puta uzimati po čajnu ili jušnu žlicu (ovisno o uzrastu), slatkog, pekmeza ili sirupa od drenjula. Odraslima će pekmez ili drijenov sirup, također, pomoći kod proljeva ili lakših crijevnih tegoba.
 
 
SLATKO OD DRENJULA
 
Pripremite 1,5 kilogram šećera i kilogram posve zrelih drenjula. Drenjule operite i izvadite im koštice.
U 4 decilitra vode kuhajte 1,5 kilogram šećera – sve dok ne dobijete gust sirup. Zatim u sirup stavite drenjule i sve kuhajte 20 do 30 minuta.
Kad je slatko kuhano, skinite ga s vatre, očistite pjenu, pokrijte mokrim ubrusom i ostavite u posudi 24 sata. Nakon toga, tako dobijeno slatko spremite u čiste – manje staklenke, zatvorite celofanom i držite na hladnom i suhom mjestu.
 
 
ŽELE OD DRENJULA
 
Drenjule se operu i kuhaju (ne vadeći koštice) oko 30 do 40 minuta, odnosno sve dok ne postanu posve mekane. Nakon toga drenjule se protisnu kroz sito, a sok se – još jednom – procijedi kroz gazu.
Na svaku litru tako dobijenog soka doda se 75 dekagrama šećera te kuha, na laganoj vatri, do želiranja.
 
 
SIRUP OD DRENJULA
 
Drenjule se operu i, nakon vađenja koštica, dobro zgnječe.
Na svaki kilogram očišćenih drenjula doda se litra hladne vode i dva dekagrama vinske kiseline te ostavi na hladnom mjestu 24 sata. Nakon toga smjesa se procijedi kroz gazu ili sito s plastičnom mrežicom te na svaku litru soka doda 35 dekagrama šećera, uz lagano miješanje da se šećer rastopi.
Sirup od drenjula treba stajati još 24 sata u većoj staklenci. Povremeno ga se promiješa, a zatim se sprema u staklene boce od pola ili jedne litre, dobro začepljene plutenim čepom.
Pripravljanjem sirupa od drenjula hladnim načinom sačuva se, osim boje i mirisa, i dio ljekovitih sastojaka. Vinska (ili limunska) kiselina i šećer čuvaju sirup od kvarenja. Stajanjem se manji dio šećera (oko 1,5%) pretvara u alkohol, koji također čuva sirup od kvarenja.
 
 
Borislav Ostojić
Savonija @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 0

Jarebica

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga
Jarebica

Sistematika
carstvo: Animalia
tip: Chordata
klasa: Aves
red: Galliformes
porodica: Phasianidae
rod: Perdix
Brisson, 1760
Ekologija taksona

Jarebica (lat. Perdix) je rod ptica iz porodice koka, koja uglavnom naseljava područje Evrope i Azije. Spada u grupnu pernate lovne divljači i obuhvata nekoliko podvrsta, među kojima su najraširenije poljska jarebica i jarebica kamenjarka.



Poljska jarebica [uredi]

Poljska jarebica (lat. Perdix perdix) naseljava područja sa umerenom klimom, ali se retko može naći i na planinskim zaravnima i većim nadmorskim visinama. To je tipična stepska ptica veličine oko 35 cm, sa rasponom krila od oko 50 cm. Ima perje obojeno raznim nijansama sive boje, dok su va vratu i prsima prisutni crvenkasti prelivi.

Poljska jarebica spada u grupu kratkoprugaških letača i dosta vremena provodi na zemlji. Živi u jatima od 15-20 jedinki. Hrani se namirnicama biljnog i životinjskog porekla: kukci, crvi, skakavci, proso, zob, pšenica, trava i sl.

Jedinke žive u parovima, koji se obrazuju u periodu februara i marta. Ubrzo nakon toga počinju da se pare i ženka polaže do 18 sivo-zelenih jaja u unapred pripremljeno gnezdo. Ona leži na jajima 24 dana, dok mužjak čuva stražu. Nakon izleganja mladima je potrebna velika količina hrane, koju uglavnom čine insekti.

Poljske jarebice imaju dobro razvijeno čulo sluha i vida. Žive oko tri godine i, pored grabljivaca, veliku opasnost za njih predstavljaju i hemijska sredstva koja se u poljoprivredi koriste za suzbijanje korova.



Jarebica kamenjarka [uredi]

Jarebica kamenjarka se najčešće nastanjuje na području Alpa, brdima južne i srednje Italije i delovima Balkanskom poluostrva. Uglavnom je prisutna u stenovitim predelima sa malo vegetacije. Velika je oko 36 cm, a raspon krila joj dostiže 60 cm. Boja perja joj je sivo-pepeljasta, osim u trbušnom delu gde preovladava bela boja sa crnim šarama.

Ova vrsta ptica živi u malim jatima i ne pripada selicama. Hrani se pupoljcima, semenkama, kupinama, raznim vrstama insekata, puževima i sl.

Sezona parenja jarebica kamenjarki obuhvata proleće, tačnije kraj marta i čitav period aprila. Ženka obično snese 10-15 belih jaja sa crvenkastim pegama. Ležanje na jajima traje 24-26 dana.

Jarebice kamenjarke mogu da žive i do 8 godina, ali imaju veliki broj prirodnih neprijatelja: lisice, kune, tvorove, mačke, ptice grabljivice itd.

Savonija @ 14:24 |Komentiraj | Komentari: 0

novo! video       psi        mačke    ptice    ostale životinje     priroda



Savonija @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 0
GOLUBARSTVO

K. O. ODGAJIVAC POLJSKIH LUKSEVA

function doRollover(elem, rollover_color, text_color){ // set background color of TD if (elem.parentNode){ // IE5, IE6 and Netscape 6 if (rollover_color == 'transparent'){ // Netscape does not like the word "transparent". elem.parentNode.bgColor = ''; } else{ elem.parentNode.bgColor=rollover_color; } } else if (elem.parentElement && elem.parentElement.setAttribute){ // IE4. elem.parentElement.setAttribute("bgColor", rollover_color); } else{ // Netscape 4.6x or 4.7x //alert("Must be Netscape! do nothing"); } // set color of the link text if (elem.children){ // IE4, IE5, IE6 and Netscape 6 elem.children(0).style.color=text_color; } }   POCETNA STRANA   POLJSKI LUKS   UDRUZENJE ZA ZASTITU I ODGOJ SITNIH ZIVOTINJA NOVI SAD   NOVOSTI I INFORMACIJE   KALENDAR IZ   ADRESAR KLUBOVA   BIBLIOTEKA ZA GOLUBARE   ODGAVACI GUB   FORU   LINKI MOJ ODGOJ LUKSEVA - APRIL 2006 - Fotografije

MOJ ODGOJ LUKSEVA OD 2000 DO 2005 GODINE

Sa odgojem Poljskih lukseva sam poceo pocetkom 2000 godine i prve golubove sam nabavio iz inostranstva. Za sada drzim lukseve u plavoribastoj /plavoprugastoj/ boji i aktivno ucestvujem na svim vecim domacim izlozbama. Trenutno u jatu imam vise krvnih linija, pre svega nabavljenih od odgajivaca iz Ceske, Slovacke i Madjarske. Na ovom delu sajta sam prezentovao nekoliko slika iz mog odgoja lukseva.

--.jpg

Pročitaj kompletan post
Savonija @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 0

Savonija @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 3, 2008
13.gif
Savonija @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 14:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Savonija @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 0

NUTRIJA

Nutrija je glodavac, biljožder prilagođen životu na kopnu i u vodi. Duljina trupa nutrije  je 50-60 cm, a repa 30-40 cm. Odrasla nutrija teži 5-6 kg. U obitelji na jednog mužjaka ide 2-5 ženki. Obor za nutriju se sastoji od gnijezda, bazena i ispusta. Voda u bazenu ne smije biti klorirana. Također, nije pogodna niti tvrda voda. U kavezu valja biti 2-3 nutrije. Nutrija spolnu zrelost postiže s 4 mjeseca, a u rasplod ulazi s 7-14 mjeseci. Graviditet nutrije traje oko 130 dana. Ukoliko se nutrija uznemiri tijekom porođaja, može pojesti i posteljicu i mladunce.

KUNA ZLATICA I BJLICA

Kune su mesožderi. U kaveze se smještaju 3-4 ženke. Mužjaci se smještaju odvojeno. Dužina trupa je oko 50 cm, a repa 25 cm. Odrasla kuna teži 1-1.6 kg. Graviditet traje oko 90 dana. U leglu ima 2-5 mladih.

BIZAMSKI ŠTAKOR

Bizamski štakor (Ondatra zibenthicus, američka ondatra) živi uz vodu. Boravi u rovovima (gnijezdima) koje kopa u nasipima. Cijeni se zbog skupocjenog krzna 'bizam'. Dužina tijela mu je 30-40 cm, a repa 28-30 cm. Mase je 500-800 g. Intenzivno se razmnožava u toplijem razdoblju. Godišnje se koti 3-6 puta. Mladih ima 4-5 u leglu. Graviditet traje 28-30 dana. Bizamski štakor je primarno biljožder, no jede sve što nađe u vodi; rakove, puževe, školjke...

ČINČILA

Činčila je glodavac porijeklom iz južna Amerike. Masa odrasle jedinke je 400-700 g. Prikladni kavezi za činčilu su 40x40x40 cm. U pravilu su poslagani 5-7 kaveza u nizu; po jedna  ženka u kavezu. Kavezi su povezani hodnikom kojim se kreće mužjak. Kavezi su od pocinčane žice sa žičanim podom.

Za uzgoj činčila je potrebna prozračna prostorija. Optimalna temperatura je 18°C, a ne bi smjela biti niža od  6°C.

Spolnu zrelost činčile dostižu s  7 mjeseci. Graviditet im traje 111 dana. Okote 6-7 mladih od oko 50 g. Potrebno je osigurati sanduk s gnijezdom.

VIDRA

Vidra je mesožder. Mužjaci su 35-50 cm dugi. Ženke su 30-40 cm duge. Vidre se drže u kavezima pod nadstrešnicom. Valja paziti na vrućinu jer visoka temperatura može izazvati  toplotni udar. Prikladna nadstrešnica je dimenzija 25 x 3.5 m. Napravljana je od salonit ploča. Ispod nadstrešnice su dva niza od 62 kaveza. Kavezi su 65 cm iznad tla. Načinjeni su od pocinčane  žice. Kavez za dvije vidre je 41 x 35 x 82 cm. Razmak između nizova je  1.4 m.

Gnijezdo je 37 x 26 x 23 x cm. Graviditet vidre traje 70 dana.

 




Savonija @ 14:04 |Komentiraj | Komentari: 0
proizvodnja kunića


   Proizvodnja mesa od kunića u novosnovanom društvu KUNIS d.d. smještena je u proizvodnim pogonima u Bošnjacima (reprodukcijski centar i klaonica) i Posavskim Podgajcima (tovilište) pored Županje.
proizvodnja mesa od kunica
   Proizvodni pogoni sagrađeni su do 1995. godine i opremljeni su svim potrebnim uređajima koji osiguravaju optimalne uvjete za proizvodnju.

   Proizvodni kapaciteti trenutno iznose cca. 800.000 komada tovljenika godišnje.

   Proizvodni proces uzgoja kunića je organiziran tako da je moguće jamčiti kontinuiranu isporuku svježeg mesa kupcima svaki dan, odnosno moguće je zadovoljiti zahtjeve kupaca za dostavom svježeg mesa prema unaprijed dogovorenom ritmu isporuke (dnevno, tjedno, mjesečno).

   Meso kunića se isporučuje ili kao cijeli obrađeni kunić, ili kao konfekcionirano meso.

   Isporuka mesa se vrši sukladno najvišim fito-sanitarnim standardima, što znači da je meso kontrolirane temperature, pakirano u pliticama sa zaštitnom folijom i pripremljeno za distribuciju po trgovačkim lancima.

Savonija @ 13:59 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 2, 2008
Savonija @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 0
Za uzgoj plemenite pečurke odnosno šampinjona mogu poslužiti podrumi, staje, napušteni tuneli i svi drugi prostori debelih zidova u kojima se može održavati temperatura i vlažnost potrebna za uzgoj ovih gljiva. Dakako, ako ne raspolažete s takvim prostorom tada je potrebno izgraditi gljivarnik dobro izoliranih zidova u kojem će ovi osnovni uvjeti za uspješan uzgoj šampinjona biti zadovoljeni. Naime, u prvoj fazi uzgoja šampinjona – fazi u kojoj micelij gljive prorašta kompost potrebno je postići temperaturu od 22 – 25 C i ta temperatura ne smije varirati. Također je u toj fazi potrebno održavati visoku relativnu vlagu zraka oko 90 – 95 posto. U drugoj fazi – fazi plodonošenja odnosno rasta plodnih tijela gljive, temperaturu treba spustiti na 17 – 18 C, a i vlaga zraka trebala bi biti nešto niža od 95 posto, a održavaju se prskanjem ili zalijevanjem nasada mlakom vodom. Kako temperatura i vlaga za pojedine faze uzgoja nisu iste, najbolje bi bilo urediti gljivarnik tako da ga se pregradi u dvije prostorije. Proizvodnju treba podesiti tako da se u jednoj prostoriji odvija inkubacija odnosno proraštanje supstrata dok će istovremeno u drugoj u kojoj su smještene već proraštene vreće s kompostom ili prorašteni kompost na policama – odvijati plodonošenje. Na taj ćete način produžiti berbu odnosno osigurati kontinuirano plodonošenje pa ćete neprekidno imati gljiva za plasman na tržište.
Uzgajalište mora imati mogućnost prozračivanja osobito ako je prostor pretrpan.
Valja također napomenuti da je za uspješnu proizvodnju šampinjona nuždna potpuna čistoća prostorija. Stoga unutarnji zidovi i pod, a i strop uzgajališta, trebaju biti glatki kako bi ih se lakše pralo i dezinficiralo, a prozori i svi drugi otvori moraju biti zaštićeni gustim mrežama kako mušice i drugi štetnici ne bi mogli ući u uzgajalište.
Savonija @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Savonija @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 0
Kiseli kupus PDF Ispiši E-mail
Ponedjeljak, 27 Oktobar 2008
Image

Jesen je stigla, kupus je spreman, a evo i recepta za njegovo kiseljenje.

Sastojci:

30 kg kupusa
2 kg soli
vode po potrebi


Priprema:

Image1. Zreli kupus, čvrstih glavica, očistiti od oštečenih listova i oštrim nožem izdubiti “korijen”. Napravljeno udubljenje ispuniti solju.

2. Na dno bačve posuti sol i na to slagati posoljene glavice kupusa, u prostore između glavica staviti četvrtine kupusa ili po želji još manje djelove.

3. Kad smo poslagali sav kupus, još dodatno posolimo sadržaj bačve i dodamo vode da kupus bude gotovo sav u vodi. Ne treba biti sav stoga što će se njegov volumen smanjiti pa će “sjesti” u bačvu u čemu mu pomažu utezi (kamen, vrečice s vodom, boce s vodom). Prije stavljanja utega dobro je staviti pritiskivač (plastični, drvene letvice).

4. Nakon nekoliko dana treba kupus prekontrolirati i dodati vode, ako je potrebno, a u slijedećim danima skupljati pjenu koja se stvara na površini vode. Ponekad je potrebno oprati i utege. Kupus spremljen na taj način u dobrom prostoru može trajati do kasnog proljeća ukoliko ga zbog visoko vrijednih sastojaka i finoće prije toga ne potrošite.

Posluživanje

Na masu kupusa dodaje se 2,5 % soli, ali treba uzeti u obzir i vodu koja se dodaje u bačvu. Netko u bačvu dodaje zrna kukuruza, klinčića, lovora, a neko pri njegovom kuhanju.
Savonija @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 0
Biološke metode zaštite bilja PDF Ispiši E-mail
Ponedjeljak, 27 Oktobar 2008
Image

U savremenim naučnim spoznajama i shvatanjima o zagađenju okoliša ... i ekološkim problemima civilizacije, sve se veća prednost daje primjenama biološkog načina odbrane od biljnih bolesti, štetnika i korova u poljoprivrednoj proizvodnji u odnosu na upotrebu pesticida.

ImageTe biološke metode temelje se na uništavanju štetnih organizama poljoprivrednih kultura pomoću njihovih prirodnih neprijatelja.

Mnogi su primjeri kompeticijskih i antagonističkih odnosa među štetnicima i njihovim prirodnim neprijateljima koji su specifični za svaku vrstu. Isto tako je i u odnosima prema biljnim bolestima i korovima.

Prirodne neprijatelje nazivamo korisnim organizmima i njih  isto možemo svrstati u grupe korisnih insekata, biljaka ili bolesti.

Korovi se npr. mogu umjetno zaraziti uzročnikom bolesti, te se tako spriječava njihovo osjemenjavanje i dalje širenje, a samim tim i njihovo štetno djelovanje na biljke.

ImageBrojni su korisni insekti, bubamare npr. koje se hrane lisnim ušima ili vrsta Zygograma suturalis, ili zlatica ambrozije koja se hrani ovim korovom i način je njegovog biološkog suzbijanja.

U savremenim tumačenjima primjene pesticida, velika pažnja se posvećuje njihovoj primjeni na način koji neće negativno utjecati na prirodne neprijatelje i posvećuje se velika pažnja očuvanju njihove ravnoteže u prirodi.

Mirjana Brzica, dipl.ing.agr.
Savonija @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 0
Ruže
ČAJEVKE

Klasične ruže sa krupnim i često, divno mirisnim cvetovima.
Snažnog porasta i visokih izdanaka. Biljke su visine do 1 m, a najčešće izmedju 60 i 80 cm. (u zavisnosti od sorte, mesta sadjenja i klime). Sadnice su plemenite forme, najčešće mirisne i pogodne za rezanje, krupnih cvetova i velikog izbora boja. Pogodne su za sve tipove vrtova. Sade se u grupama, vrstama, gredicama, pojedinačno ili vezano sa drugim biljkama. Rastojanje pri sadnji je 40 cm. ili 5-6 komada po kvadratnom metru.


MNOGOCVETNICE


Ruže sa širokim spektrom korišćenja Biljke uspravnog rasta, izdanaka visine od 40 - 90 cm. (zavisno od sorte, mesta sadjenja i klime); u velikom broju sa mirisnim cvetovima, koji se formiraju u buketima. Cvetaju obilno, pa se sadjenjem u masi postižu snažni i obojeni efekti. Pogodne su za sadjenje: kod svih tipova kućnih vrtova, pored staza, u parkovima, pored ulica, kao cvetne žive ograde, leje i bordure. Treba težiti jednobojnim efektima ili voditi računa o skladu boja, za višebojne grupe. Sade se na rastojanju od 30 - 40 cm. ili 6 - 8 biljaka po metru kvadratnom.



PENJAčICE

Divnih cvetova i visine do 4 metra. Cvetaju cele sezone.
Pogodne su za formiranje pergola, hladnjaka, cvetnih zivih ograda, maskiranje zidova i neuglednih pozadina. Biljke imaju visoke izdanke i ako zelimo da ostanu uspravne, moramo traziti oslonac. U suprotnom ce padati dole, sto ce izgledati privlačno, ako su u vrsti. Ako im klima i mesto sadjenja odgovaraju, u zavisnosti od sorte, mogu narasti i do 4 metra. U zavisnosti od bujnosti i namene sade se na rastojanju od 1 - 2 m.



GRMOLIKE


Žbunovite, bujne, ukrasne buketuse sa dugim trajanjem cvetova
Imaju sirok spektar koriscenja. Od njih se prave cvetne zive ograde, obojene cvetne leje, pa i male sume. Po pravilu se sade pored ograda. Za pojedinacno sadjenje se koristi stap, kao oslonac. Biljke su uspravnog rasta, visokih izdanaka do 2 metra, mnogobrojnih, raskošnih cvetova i često mirisne. Sade se na rastojanju 60 - 100 cm. ili 1 - 2 sadnice po metru kvadratnom, u zavisnosti od bujnosti i načina sečenja izdanaka.



MINIJATURNE

Male i otmene ruže, prikladne za posebne položaje
Pogodne za sadnju na balkonima, u saksijama i zardinjerama; divno izgledaju i pored staza. Mogu se kombinovati sa niskim četinarima. Vrlo su niske, zbunastog rasta, visine do 40 cm. Tokom cele vegetacije neprestano i bogato se obnavlja mnogo sitnih cvetova. Sade se na rastojanju od 25 cm. ili 12 biljaka po metru kvadratnom. Ako se sade u saksije, prečnik i dubina posuda mora biti najmanje 25 cm., a supstrat se mora menjati posle dve godine.


POLEGLE RUŽE

Bodendecker ruže - cvetne alternative za monotone zelene površine
Spadaju u jednu potpuno novu grupu ruza, koja se svake godine uvecava novim selekcijama. Rastu snazno i poleglo po zemlji, praveci pravu malu sumu. Sade se po parkovima i vrtovima, kao dopuna drugim biljkama, ali i kao samostalne celine. Postoji više tipova ovih ruža. Neke sorte su potpuno polegle, visine 30 cm., dok su druge bujnije i visine od 60 - 100 cm. Sade se na rastojanju od 40 - 80 cm., ili 1 - 6 biljaka po metru kvadratnom, zavisno od sorte.


ENGLESKE RUŽE

Pravi evropski hit - ruže romantičnog mirisa i specifičnih cvetova
U Evropi se ne postoji ni jedan veliki rasadnik a da u svom asortimanu nema zastupljene ove ruže. Ove ruže su uglavnom grmolike, specificnog oblika cveta, sa mnostvom latica i mirisa kao u starih ruza koje su gajile nase bake. Sade se kao i grmolike, pojedinacno ili kao ograde, na rastojanju od 60 - 100 cm.


Savonija @ 11:07 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 1, 2008
Pribor i oprema
Prije samog početka sa pčelarstvom treba osigurati i osnovni pribor. Podjela pribora odnosi se na pribor i alat za rad sa pčelama, pribor i alat za rad sa satnim osnovama, pribor i alat za oduzimanje meda, pribor i alat za topljenje voska.

Za početak treba nabaviti:
1. Pčelarski šešir ili pčelarsko odijelo(može i oboje)
2. Pčelarske rukavice
3. Dimilica za pčele, pčelarski nož-dlijeto, pčelarska četka
4. Sredstvo za dimljenje
5. Pčelarska klješta za vađenje okvira
6. Pčelarski dnevnik
7. Kalup za sastavljanje okvira (lako ga možemo izraditi sami)
8. Topionik za vosak (sunčani lako izradimo sami)
9. Stalak za otklapanje saća
10. Nož za otklapanje saća ili pčelarska vilica
11. Posuda sa sitom za prihvat meda (kod vrcanja)
12. Sipaonik za pčele (ljevak)
13. Kutija za prihvat okvira prilikom pregleda
14. Stegač za seljenje nastavljača - kod selećeg pčelarstva ali dobro je imati nekoliko i u stacionianom pčelinjaku
15. Pčelarska vaga (poželjno ali nije nužno u početku)

To je osnovni pčelarski pribor koji ćemo kasnije nadopunjavati po potrebi zajedno sa širenjem pčelinjaka. Oprema mora uvijek biti čista i spremna za upotrebu. Nakon svake upotrebe pribor treba očistiti jer samo redovitim čišćenjem opreme osiguravamo kvalitet proizvoda i izbjevgavamo pojavu bolesti kod pčela. Pribor i opremu nije preporučljivo upotrebljavati na više pčelinjaka. Rukavicama ili alatom lako se prenose bolesti iz pčelinjaka u pčelinjak. Kante za med i ostala oprema neka bude iz inox koja je prihvatljivija za prehranbene artikle i lakše se održava. Limene i plastične kante treba izbjegavati osobito ako su prethodno upotrebljavane za skladištenje nečeg drugog. Plastična će ambalaža upiti strane mirise dok je kod limene česta pojava hrđe te kao takva nije prihvatljiva u pčelarstvu ni za vodu koja se daje pčelama.

Vrste košnica

U našoj zemlji postoji mnogo tipova košnica, ali se sve mogu svrstati u dve grupe, i to:

1. košnice sa pokretnim saćem i

2. košnice sa nepokretnim saćem.

Košnice sa pokretnim saćem mogu biti: nastavljače i pološke.

Košnice sa nepokretnim saćem su, u stvari, vrškare ili, kako se još nazivaju, pletare ili trmke, i to je najprimitivniji tip košnica.

U savremenom pčelarstvu vrškare mogu da posluže jedino za prihvatanje i proizvodnju rojeva prilikom prirodnog rojenja.

U našoj zemlji još uvek postoji izvestan broj košnica sa nepokretnim saćem, pa treba nastojati da se one zamene, budući da se sa ovakvim košnicama ne može rentabilno pčelariti.

Pološke su znatno bolje od vrškara, ali lošije od nastavljača, jer se prostor kod njih može proširivati samo do određene granice, a nemaju odvojeno plodište od medišta.

Za uspešno pčelarenje preporučujemo samo košnice nastavljače, i to ova tri tipa: Dadan-Blatove, Langstrot-Rutove i Fararove.

OPREMA ZA PCELARSTVO

1. Kosnice




NOVA KOŠNICA RODNA VOJA I NJENE PREDNOSTI

U ODNOSU NA OSTALE NASTAVLJAČE

Savonija @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

[Škola pčelarstva za početnike]

Osobine pojedinih tipova košnica

 

Dadan Blatova košnica

Košnica sa jednim telom visine 31cm, koje služi kao plodište i 2 polunastavka, spoljašnje visine 15,5cm, za smeštaj viška meda.

Standardna košnica ima 12 ramova, ali je sve popularnija i DB košnica sa 10 ramova. Unutrašnje dimenzije rama su 420´270mm. Satonoša rama je dužine 470mm.

Dubok ram omogućava dosta prostora za razvoj legla, deponovanje polenovog praha i meda. To je posebno pogodno za zimovanje. Medne kape mogu da budu visoke 10 pa i 15cm, što omogućava sigurno prezimljavanje, bez potrebe za intervencijama pčelara. Jedan ram sa obe strane napunjen medom teži 3 do 4kg. Kada ga pčele vrlo gusto prekriju, na njemu može biti do 300 grama pčela. Znači, plodište DB košnice može da prihvati oko 3,6kg pčela.

Društva u DB košnici mogu jako dobro da se razvijaju u proleće i bez velikih intervencija. Ipak, dobro je još u jesen pčele ostaviti na nešto manjem broju ramova, npr. 10 pa u proleće eventualno izbaciti još neki ram sa lošijim saćem, koji je ostao sa malo meda. Tako će se stvoriti uslovi da mogu da se dodaju lepi izgrađeni ramovi ili satne osnove i plodište ispuni ramovima do bagremove paše. Kod jakih društava i u dobroj paši, to se obično dešava i ranije, pa je potrebno stavljati medišta u voćnoj paši. Društva koja nisu dovoljno jaka, pojačavaju se dodavanjem ramova sa leglom iz drugih košnica ili na neki drugi način. Obično se zamera DB košnici da se mora raditi ramom a ne nastavkom, da je društva teško odvratiti od rojenja. Međutim, rad DB košnicom nije komplikovan i ne zahteva mnogo intervencija pčelara. Popularna je i što su plodište i medište razdvojeni ne samo posebnim telima (to je slučaj i kod većine drugih košnica), nego i različitom visinom tela, pa je jasno šta pripada pčelama a šta pčelaru.

 

Langstrot Rutova košnica

To je košnica koja se sastoji od tri jednaka nastavka spoljašnje visine 242mm. Ram je spoljašnje visine 232mm a dužina satonoše je 480mm. To je za 1cm duže od satonoše DB rama, a po visini za 7cm kraće.

U novije vreme, ustalilo se nekoliko načina gajenja pčela u ovim košnicama.

Po jednom, dva nastavka se koriste za plodište i međusobno im se menjaju mesta. To je podsticajno za razvoj legla, a kao meru protiv rojenja posebno preporučuju umetanje trećeg nastavka sa satnim osnovama ili izgrađenim saćem između ta dva. Kada je društvo zazimljeno sa mngo pčela i hrane u gornjem nastavku, dobra matica već na početku proleća ispuni leglom gornji nastavak i spusti se u donji. To je vreme da se zamene mesta nastavcima i ako je potrebno kasnije, još jednom. Po takvom načinu pčelarenja, pčelinja društva bi trebalo da imaju pred bagremovu pašu najmanje dva puna nastavka pčela. Onda im se mogu dodati i po dva LR tela za medište. Prilikom pripreme društava za zimu, preporučuje se iznad plodišnog nastavka staviti nastavak sa zapečaćenim medom (15-20kg) a u čiju sredinu se stave 2-3 rama sa leglom odozdo i većom mednom kapom (ili bar ramovi sa velikom mednom kapom i praznim saćem ispod). Na taj način se obezbeđuje da ziimsko klube zahvati i gornji nastavak i da krajem zime ne ostane u donjem bez hrane.

Treba napomenuti da takav način pčelarenja nije lako ostvariti i da se u praksi ipak najčešće mora raditi i pojedinačnim ramovima a ne nastavcima. To je najpre iz razloga što pčelinje zajednice nisu dovoljno jake i što nemaju velike zalihe hrane. Rad LR košnicom tada može da bude prilično komplikovan, posebno za početnike.

Neki pčelari, pogotovu oni sa više košnica i u novije vreme, uvode i polunastavak kao deo LR košnice. Visine je 147mm (najčešći standard) i postavlja se iznad plodišta. Veći pčelari ispod njega stavljaju matičnu rešetku, da bi sprečili prelazak matice. Taj polunastavak služi kao rezerva hrane i medna kapa tokom zime. U proleće se može spustiti ispod plodišta i tada predstavlja izvor podsticajne hrane koju če pčele prenositi u plodište.

Još jedan od mogućih načina pčelarenja se sastoji u razvijanju društva u proleće u plodištu od dva LR tela, a pred bagrem se stavlja matična rešetka iznad prvog nastavka i time ograničava matica.

LR košnica se koristi i za pčelarenje sa dva pčelinja društva, koja se drže jedno iznad drugog, da pčele ne mogu da prlaze iz jednog u drugo. Pred bagrem se mogu spojiti a matica iz slabijeg se uklanja iili se sa njom formira rojić. Često se na početku unosa bagrema uklanja gornje društvo i tako izletnicama pojačava donje.



Fararova košnica

To je košnica kod koje su svi nastavci jednaki, bilo da se koriste kao plodišni ili medišni. Obično je sa 10 ili 12 ramova. Nastavci su visine od 155mm do 200mm. Plodište je u dva tela. Za sprečavanje rojenja, zamenu saća, umeće se ceo nastavak satnih osnova ili praznog saća između. U odnosu na LR košnicu, Fararova ima pogodnost plićeg nastavka, pa pčele brže zaposedaju dodate nastavke. To pogoduje da se ovom košnicama može uspešnije raditi nastavkom nego što je sllučaj sa drugim. Za zimovanje, na plodište od dva tela, ostavllja se pun nastavak meda.

 

Anton Žnidarićeva košnica

AŽ košnica se najčešće koristi u pčelarskim paviljonima, pokretnim (na vozilima ili prikolicama) ili nepokretnim. Zastupljena su dva osnovana tipa, AŽ Grom sa ramom 2cm plićim od DB i nešto kraćim, i AŽ standard, koja ima još plići ram. Sastoji se iz plodišnog i medišnog prostora, razdvojenih matičnom rešetkom. Obično imaju 10 ili 11 ramova. Ramovi nemaju ušice, obično stoje na dve poprečne šipke a sa prednje i zadnje strane ulaze u llimene razmake. Košnica se otvara sa zadnje strane. Prednost AŽ košnice je što je veoma pogodna za ugradnju u paviljone i laka za selidbu. Ograničenost prostora i teži rad ramovima su njeni izraziti nedostatci.

Pčelari se pojedinačnim ramovima, koji se premeštaju unutar košnice, otklapa se med, preokreću itd. Kada se plodište ispuni leglom, vrši se prebacanje ramova sa leglom u medišni prostor, čime se proširuje prostor za leglo.

 

Pološka

To je tip košnice koja se sve ređe sreće. Za razliku od drugih košnica, plodište i medište pološke su jedno pored drugog, najčešće razdvojeni matičnom rešetkom, a ne jedno iznad drugog. Ram je dubok, od dimenzija DB rama (42´27cm) do 40´30cm, pa i veći. Pološke obično imaju 18 ili 20 ramova. Neki pčelari su za pološke pravili i plitka medišta, sa ramovima visine kao DB medišni ram. Da nisu toliko teške i glomazne, bile bi pogodne za selidbu. Odlika im je ograničenost zapremine i nužnost rada pojedinačnim ramom. Pogodne su za držanje dva ili više pčelinjih društava u jednoj košnici, koja se pred pašu mogu spajati.

Savonija @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Kod nas se to zove čokanj, čokanica, komuša... ono sa čega se okruni kukuruz. Svugde ga ima, u dimlici se relativno lako zapali, dosta dugo dimi, dim nije jako smrdljiv, odnosno, pcele ga lako podnose. Jedina začkoljica je ta sto ne treba da stavljas poklopac na dimilicu jer ce se ugasiti, a kad je koristis, blago dunes preko nepoklopljene dimilica a povrh staonoša.Neki koriste stare krpe iako se to meni nesto ne dopada, a kažu da su najbolje one velike drvenaste gljive koje se mogu naci na trulim stablima drveta.



Upamti, sa dimom nikad ne preteruj, jer ti se može desiti da pčele još više razljutiš...
Savonija @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 0
Pripreme za uzimljavanje pcela pocinju vec posle prvog vrcanja suncokretovog meda u julu mesecu i zavrsavaju se u septembru, pa cu se potruditi da ti taksativno nabrojim sve radnje koje preduzimam:

1. U julu mesecu polako pripremam buduce gnezdo u kosnici (mesto gde se nalazi leglo - plodiste, ili kako se vec zove u tvom kraju, razumece cale) i to tako sto iz istog izbacujem crno i zuto sace, a ostvaljam svetlije ili tamnije braon (sace iz kojeg se izleglo 3-4-5 generacija pcela)i trudim se da to braon sace ima sto vece vence meda, ispod kog se nalazi pcelinje leglo (otvoreno i zatvoreno). Upamti, sto je venac meda veci, bices sigurniji. Pri ovoj operaciji strogo vodim racuna da polozaj legla u kosnici ima loptast oblik. Kada ovaj posao odradim, iza poslednjih ramova sa leglom dodajem najmanje jos po dva rama 100procentno punih meda sa obe strane legla.
Posto je uglavnom poslednje medobranje suncokret, pre zadnjeg vrcanja, za svaki slucaj proverim jos jednom stanje meda u kosnici i eventualno dopunim rezerve hrane.
2. Po zavrsetku pase, pristupam kontroli zdravstvenog stanja pcela, naravno vizuelno i bez obzira da li pronadjem (vidim) varou, obavezno uradim citav niz tretmana u suzbijanju ovog zla. Cime? Na trzistu ima vise prizvodjaca i vise vrsta preparata, pa sad za koji se odlucis. Bitno je samo da izvrsis proveru da li nakon tretmana varoa pada. Ako cale dobro vidi onda mu ne treba papir na podu, a ako slabije vidi, na pod stavi papir i dan nakon tretmana ga izvadi oprezno i sve sto zatekne na papiru prospe ili na staklo ili na neku belu podlogu. Zasto ovo treba da radi? Ne zato da proveri da li ima varoe ili ne, nje sigurno ima, nego da proveri koliko je lek koji koristi efikasan, i ne mora u svaku kosnicu stavljati papir. Dovoljno je u jednu - dve kosnice da prostre papir. Kad poceti sa tretmanom? Sto pre znaci prakticno sutradan nakon zadnjeg vrcanja. Zbog moguce pojave otpornosti varoe na pojedine lekove, ja obicno koristim dve vrste preparata. Prethodne jeseni sam stavljao fluvalinat stapice (cerka jednog prijatelja zivi u Francuskoj, pa mu salje, a on u lek potapa stapice i "prodaje" vise nego jeftino i povoljno. Stapici se postavljaju tako sto se kroz njih provuce drvce sibice , razmaknu se ramovi u sredini legla i letvica se ubaci izmedju ramova, ali tako da pcele mogu da dodju u kontakt sa celom povrsinom stapica - letvica. Nakon 30 dana ovi stapici se vade iz kosnice, a ramovi postavljaju u prvbitno stanje.
Drugi lek koji sam jesenas koristio je Mitak. Njega imas u svim poljoprivrednim apotekama. Kako se primenjuje? Kupis papirice (ima ih u pcelarskim zadrugama) i na njih nakapas 3-5 kapi Mitaka, ubacis u dimilicu i kroz leto u kosnicu uduvas sav dim koji se stvori. Koliko puta i u kom vremenskom intervaluJa sam jesenas dimio ukupno 7 puta, svake trece veceri. Upamti VECERI.
3. Prvog septembra sam poceo da prihranjujem pcele kako bih im povecao zalihe zimnice. Kako i koliko. Napravio sam secerni sirup u pazmeri 1:1 sa vodom (6,6 kg secera + 6,6 l vode = 10 l sirupa) i u zavisnosti od zapremine hranilice svakom drustvu sam sipao ukupno 10 litara sirupa i time zavrsio sa hranom do proleca (ukljucujuci i ono sto sam im ostavio meda, ukupno ostavljam oko 20 kg hrane po kosnici). Nevernim Tomama koji ne znaju o cemu pricam, moram nesto da objasnim. Ovaj sirup ni slucajno ne moze da udje u med koji cu iduce godine vrcati zato sto se on prvi potrosi, negde vec u januaru i pocetkom februara ga vec nema, posto pcele prvo trose ono sto poslednje unesu u kosnicu.
4. Nakon zavrsene prihrane, koja bi otprilike trebala da se poklopi sa momentom vadjenja gore navedenih stapica iz kosnice, ja vise, bez PREKE potrebe ne otvaram kosnicu i ne pregledam pcele do prvih dana proleca.
5. Poslednja operacija koju vrsim na pcelinjaku je stavljanje utopljavajuceg materijala, najbolje novinskog papira, i navlacenje zastitnih limenih cesljeva na leta, kroz koje pcele mogu da prolaze, ali misevi, i rovcice nikako ne mogu da prodru unutar sanduka.

Nekoliko bitnih saveta ne samo za zimovanje.

Pcele se moraju drzati na ocednom, suvom i zavetrenom mestu, dovoljno osuncane.
Nikako pcele ne drzati u ekonomskim dvoristima gde ima stoke i zivine (pogotovo zivine), i nikako brizu djubrista.
Ako pcele postavljas pod strehu, obavezno povedi racuna da se na njih ne sliva voda sa crepa i da eventualno sneg kada pocne da se otapa ne zvekne na njih sa krova.
Ne stavljati kukuruzovinu i slicne stvari na kosnice i oko njih, jer opste je poznato da su to velika legla glodara. Najbolje i najtrajnije resenje je neki nizi zid od cigala.
Kosnice ne "blindirati" kojekakvim najlonima i lepljivim trakama, jer ventilacija mora da postoji. Mnogo je opasnija vlaga u kosnici nego promaja i hladnoca. Davno sam negde procitao da pcele pocinju da stradaju od hladnoce tek na minus 40 stepeni, a toga kod nas Bogu hvala nema.

Sve ovo sto sam ti napisao je vrlo vrlo opsirno i deluje poprilicno dugortajno i zamrseno, medjutim jako je jednostavno i lako kad pocnes da primenjujes. Ako ima nekih nejasnoca, ili otac moze da ti opise u kom stanju zatice uginula drustva mozda bih mogao jos nesto da dopisem i objasnim sto je vezano za zimovanje pcela.
Savonija @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Savonija @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 0

DREN

Drugi nazivi: bila svibovina, drenak, drenic, drenka, drenovina, drenj, drijen, drijenak, drinika, drin, drinovina, drnjulic, žuti drenak, kuroslipnik, rumeni dren, tvrdi drijen, crveni drijenak. Plod drena narod naziva: drenka, drenjina, drenjka, drenjula .
Latinski naziv: Cornus mas .

Opis biljke: Dren je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom. Mlade grancice su zelenkastosmede i vecinom fino dlakave. Listovi su naspramni, jajasti, sa dugacko izvucenim vrhovima. Cvetovi su žuti. Javljaju se rano, pre listanja, sakupljeni u štitaste cvasti, pravilni su i cetvoroclani. Cveta u februaru i martu. Žutim cvetom okicene krošnje drena ukrase prirodu u to vreme". . . . ,

Stanište: . Raste svuda, a najviše po suvim, suncanim, kamenitim stranama svetlih listopadnih šuma zajedno s drugim grmljem i šibljem . .. .


Lekoviti deo biljke: Uzgaja se i u vrtovima i parkovima zbog lepih žutih cvetova i jestivih plodova, korisno je gajiti ga u blizini pcelinjaka. Najbolje uspeva na krecnjackim toplim i suvim staništima. Zadovoljava se i plitkim zemljištem


Lekovito delovanje: . : Opore (tanini) i poliuronske (pektini) materije povoljno deluju na sluznicu creva, zbog cega se sok, pekmez, caj i drugi proizvodi spravljeni od zrelih drenjina daju kao vrlo prijatan lek za lecenje proliva i drugih oboljenja organa za varenje. Slicnog je dejstva i kora Slatko, kompot, džem i pogotovo sok od zrelih drenjina su jedna od najprijatnijih poslastica a istovremeno su i lek koji svako rado uzima. Šteta je što se kod nas drenjine malo koriste.

Savonija @ 13:01 |Komentiraj | Komentari: 0

Vanila može da utoli glad

Vanila je, zapravo, nepotpuno sazrela mahuna divlje orhideje, cija je pradomovina Meksiko, a raste u prašumama tropske Amerike. Danas se gaji i plantažno, kao puzavica. Sladak miris vanile deluje umirujuce i odlicno je sredstvo protiv napada gladi, otkriva istraživanje strucnjaka bolnice „Sent Džordž“ u Londonu. Ucesnicima eksperimenta koji pate od viška kilograma zalepljen je flaster koji oslobada miris vanile, nakon cega su se njihovi napadi gladi proredili za 50 odsto. Savet: sipajte nekoliko kapi aromaticnog ulja vanile na maramicu i udišite miris kada ogladnite. (Blic)

Savonija @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 0

"Trava napaljene koze" alternativa za Viagru

Rezultati istraživanja italijanskih naucnika su dokazala da bi kineska trava sugestivnog naziva "Trava napaljene koze", koja ima dugogodišnju reputaciju kao afrodizijak, mogla efikasno da zameni Viagru. Eksperimenti u laboratoriji su pokazali da biljka sadrži supstancu icariin koja ima isto dejstvo kao Viagra. No ipak, potrebna su dodatna testiranja na životinjama i ljudima, ali se naucnici nadaju da je ekstrakt "trave napaljene koze" potencijalni novi tretman protiv poteškoca s erekcijom.

Savonija @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 0
 

   Inovacije su vid stvaralaštva. Ponekad tako obuzmu čoveka da on neprekidno razmišlja kako bi neke stvari mogle izgledati bolje, korisnije i upotrebljivije. One su unutrašnja potreba pojedinaca koja ga nagoni da istražuje, eksperimentiše i stvara. Ta potreba ne umara, na protiv,daruje zadovoljstvo i relaksira inovatora.

     Inovatorstvo se ne uči u školama, ono je u čoveku, pojedincu, kao prirodni dar koji doprinosi da inovatori lakše realizuju svoje zamisli ili otkriju da neki drugi pojedinci poseduju takve sposobnosti. 

    Možda baš Vi posedujete takve sposobnosti. Otkrijte ih sami ili dopustite da Vam prijatelji ukaži da ih posedujete.

     Inovacije, koje su ovde date, možete realizovati za svoje potrebe a da ne konsultujete autora sajta. Ako negde zapne tu sam Vam pomognem. Za one koji nemaju vremena da sami izgrađuju tu sam da realizujem neki od ovih alata i uređaja. Moja E-mail adresa je: dule@dual.co.yu .Biće mi zadovoljsvtvo da sarađujemo.

     Autor: Dušan Stojković, Kruševac

Savonija @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 0
Kad zamiriše jesen na zimu
Autor Artemisia   

prirenela maki45


Slatka zimnica

voce kao izvor zdravljaBliži se pozna jesen, doba priprema za dugu hladnu zimu. Na pragu su praznični dani, slave, Nova godina. Lagana euforija svečanosti i kupovina sa obaveznom pripremom slatkih, slanih i kiselih đakonija zaokuplja pažnju i navodi na razmišljanje. Priprema zimnice je prvi korak pa ću vam predložiti nekoliko slatkih rešenja koje se odlično slažu uz kafu, za jutarnja osveženja, poklon ili kao posluženje dragih gostiju. Izdvojila sam nekoliko recepata za koje smatram da ih lako možete pripremiti a cena im je prihvatljiva. Mere su za male količine tek da ih probate, ali vi naravno možete proporcionalno povećati količinu sastojaka ako vam se svide.


Uživajte!

Slatko od kestena

Potrebni sastojci:1kg.kestena,sok od dva limuna
Sirup za prelivanje:2dl.vode,šipka vanile,1250gr.šećera

Sa plodova kestena odstranite braon koru,pa ih spustite u kipuću vodu.Kada
voda ponovo provri,sklonite i izvadite kestenje,skinite mu unutrašnju ljusku i
prelijte ga hladnom vodom.
U drugu posudu sipajte vodu i sok od limuna,pa kad proključa stavite kesten iz
hladne vode i kuvajte ga dok ne omekša.Izvadite ga rešetkastom kašikom i ostavite
da se ohladi.
1kg.šećera,vanilu i 2dl vode stavite u posudu i kuvajte na laganoj vatri dok ne
dobijete bistar sirup.Prelijte izvadjeni kesten i pustite da odstoji 24h.Nakon toga
kesten ocedite,a u sirup dodajte ostatak od 250gr šećera i ukuvajte u gust sirup.
Ohladite.
Kestenje stavite u teglu,prelijte sirupom,povežite i odložite u ostavu.

Pekmez od banana

Potrebni sastojci:2.5kg banana,2 limuntusa
Sirup za prelivanje:1kg.šećera u prahu,sok dve pomorandže i jednog limuna,
kesica vanilin šećera i 300ml vode

Napravite rastvor limuntusa u vodi i u njega spustite banane isečene na
kolutove.
U drugu posudu stavite sve sastojke za sirup i kuvajte ga 15 minuta.Nakon toga
mu dodajte ocedjene kolutove banane i neprestano mešajući kuvajte još 10 minuta.
U zagrejane sterilisane tegle sipajte svoj pekmez,prekrite ih salvetom i pustite da se
ohlade.Zatim ih zatvorite i odložite.

Pekmez od ribizli s kokosom

Potrebni sastojci:1200gr ribizli,1500gr.šećera,9 kašika kokosovog brašna,
3 čašice šerija(od 0.05ml)

Ribizle očistiti,propasirati kroz sito,pomešati sa šećerom i kuvati 15 minuta.Dodati kokos
pa kuvati još 5 minuta neprestano mešajući na srednje jakoj vatri.Na samom kraju
dodati šeri i dobro izmešati.Tako vruć pekmez sipati u vruće sterilisane tegle,povezati
i odložiti.

Slatko od cveta bagrema

Potrebni sastojci:30 gr.čistog bagremovog cveta,250ml.vode,500gr.šećera,pola limuna



Listiće bagrema staviti u kipuću vodu i kuvati 10 min,pa dodati šećer.Kuvati dalje dok
se sirup ne zgusne,mešajući.Dodati limun isečen na kolutove pa još koji minut kuvati.prekriti salvetom
i odložiti 24h.Nakon toga sipati u teglicu i dobro zatvoriti.

Slatko od groždja

Potrebni sastojci:1.5 kg krupnog belog groždja,1.5kg šećera,štapić vanile,2 limuna



Ukuvajte gust sirup od 300ml vode i šećera.Dodajte groždje bez koštica,vanilu i limun
isečen na kolutove.Kuvajte dok se dobro ne zgusne uz skidanje pene.Ostavite pokriveno
salvetom do sutra,pa naspite u sterilisane tegle i povežite celofanom.


Džem od malina

Potreban materijal:1.5kg malina,1.5 kilogram šećera,limun

Maline se stave u cediljku i operu iz nekoliko voda uranjanjem.Ponoviti više puta,pa ih ocediti.
U plitku šerpu redjati red malina pa red šećera.Kad se potroši sva količina,preliti limunovim sokom
i ostaviti par sati da puste sok.Zaim se lagano zagreju do vrenja,sve na umerenoj vatri,pa kuvati
1 sat sve vreme pazljivo mešajući da ne zagore.Vruće slatko sipati u tople,sterilisane tegle i dobro
povezati celofanom.


Savonija @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » stu 2008
Brojač posjeta
29242
Index.hr
Nema zapisa.